Lk 1, 46-50.53-54
Duša moja kliče u
Bogu mojemu.
Veliča
duša moja Gospodina,
klikće
duh moj u Bogu mome Spasitelju,
što
pogleda na neznatnost služžbenice svoje:
odsad
će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer
velika mi djela učini Svesilni,
Sveto
je ime njegovo!
Od
koljena do koljena dobrota je njegova
nad
onima koji se njega boje.
Gladne
napuni dobrima,
bogate
otpusti prazne.
Prihvati
Izraela slugu svoga,
kako
obeća ocima našim.
Zamislimo da je u tijeku
nekakva audicija i većina nas ima želju prijaviti se na tu audiciju kako bismo
ostvarili neki svoj cilj. Već unaprijed znamo kako će se na tu audiciju
prijaviti mnoštvo ljudi te da će biti teško proći, odnosno biti odabran. Bivamo
svjesni kako će zapravo biti odabrani oni koji se budu isticali svojom ljepotom
ili oni koji budu imali neke posebne darove, talente. Stoga je normalno prema
samoj situaciji da se i mi trudimo biti što bolji. Lijepo ćemo se urediti,
vježbat ćemo ono što nam najbolje ide i što se traži od nas… Sve kako bismo se
prikazali u najboljem svjetlu i kako bi žiri odabrao baš nas. Njima pred oči
ćemo staviti sve svoje vrline, a mane ćemo prikriti kako nas ne bi zakočile u
odabiru.
Zapravo, ako to baš hoćemo
tako reći, mi smo svakodnevno na audicijama
u našem životu. Svakodnevno se želimo svidjeti drugima i želimo da oni odaberu
baš nas. Pogotovo oni ljudi koji su nam dragi i do kojih nam je stalo. I često
u tim odabiranjima ne pokazujemo sebe, nego ono što drugi u nama žele vidjeti.
Skrivamo svoje nedostatke i one strane koje ne moraju nužno biti nedostatci,
ali u očima drugoga oni ne predstavljaju neku vrijednost i mi ih stoga
potiskujemo. Tako pomalo gubimo sebe radi sviđanja drugima. Mislimo da drugi
želi nas, ali on u biti ne želi nas, on želi sebe u nama. Jer da nas želi ne bi
mu smetali naši nedostatci. Svidjeli bi mu se baš zbog sebe samih, zbog svojih
vrlina i nedostataka. Istinskom prijatelju ne smetaju naše mane. U životu često
ostajemo razočarani zbog ovakvih audicija,
jer pomalo gubimo sebe. A tko nije u miru sa sobom, nemir sije i u drugima.
Drugima možemo prikriti svoje
mane, ali Bogu ništa nije nevidljivo. Tako Marija govori: što pogleda na neznatnost službenice svoje. Ona je podučena da Bogu ništa nije nemoguće (Lk 1, 37), pa
ni odabrati slabe ljude za svoja djela. I to kaže ona koja je bez grijeha
začeta. Ona kojoj se divi sve stvoreno jer je slika savršenosti i prvog,
odnosno novog stvorenja. Tako nas ona uči da treba Bogu zahvaljivati na svemu
što jesmo. Ona se Bogu svidjela jer se nije prikrivala, nego je Bogu bila
otkrivena u cjelovitosti svoga bića. I njezina duša kliče jer je Bog pogledao
na njezinu neznatnost. Marija u tom odabiru nije izgubila sebe, nego je upravo
dobila sebe, a po tome je dobila i sve nas. Po njezinu primjeru budimo otvoreni
Bogu za svako djelo koje želi izvršiti preko nas. Nemojmo se brinuti zbog svoje
neznatnosti, jer Svesilni čini velika djela.
