Ps 98, 1-4
Pred poganima objavi Gospodin spasenje svoje!
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.
Gospodin obznani
spasenje svoje
pred poganima
pravednost objavi.
Spomenu se
dobrote i vjernosti
prema domu
Izraelovu.
Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!
Prvi kršćani, oni koji su išli za Isusom još dok je
propovijedao i koji su se nakon uskrsnuća držali zajedno, bili su dakako
Židovi. Obdržavali su Mojsijev zakon te su se u svemu ponašali kao i ostali
vjernici svoga naroda. Ipak je s Isusom došlo nešto novo. Ta novost je
otpočetka prisutna u Bogu i njegovu naumu spasenja za sve ljude. Novost koju
donosi Isus Krist ne znači obescjenjenje onoga prethodnoga. Što je prethodilo
također je Božji naum. Tako je Bog od početka svijeta stvarao sebi narod koji
je pripremao za puninu svoga objavljenja. Iako je židovski narod u svojoj
svijesti gajio osjećaj Božjeg izabranja i svoje posebnosti, taj osjećaj nije
mogao izbrisati Božje obećanje Abrahamu da će se u njegovu potomstvu
blagoslivljati svi narodi zemlje. (usp. Post 17) Uistinu, obećanje Abrahamu i
kralju Davidu ispunilo se u Isusu Kristu. On je Potomak o kojem je
propovijedano i u njemu će se okupiti svi narodi svijeta.
Tako se, nakon Isusova uzašašća u nebo, na propovijedanje
apostola izgrađivala Crkva koja je u svoje krilo primala ne samo Židove, nego
sve ljude, posredujući Krista svima i svjedočeći važnost njegova otkupiteljskog
djela za sve ljude. Od apostola smo doista primili veliki polog. I u ovome
učimo od njih. Koliko god da je bilo teško i izazovno ići nežidovima onoga
doba, oni su ipak, vođeni Duhom Svetim, bili poslušni Riječi. I tako su
ostvarivali Božji naum. U poslušnosti. Nama su dali primjer kako ne bismo Božju
riječ zadržavali samo za sebe i smatrali kako smo samo mi dostojni Božjih
istina. Te istine je potrebno pronositi dalje u svijet. Potrebno je svakome
srcu naviještati Krista kako bismo sudjelovali u Božjem planu spasenja. I nas
Bog stavlja na kušnju poput apostola i šalje nas »u svijet«. Danas smo pozvani
Boga svjedočiti drugima, Boga donositi drugima. Moći ćemo ga nositi jedino ako
ga primimo.
Bog se daje kao dar. Njega ne posjedujemo. To nam je
najbolje predočeno u liturgiji Crkve kroz obred pričesti. Obred pričesti znači
postati dio cjeline. Čestica znači dio. Pri-čestiti stoga možemo izreći kao
pri-dijeliti, odnosno postati dio cjeline, a ta cjelina jest Krist
nerazdjeljivi. Stoga u Kristu, kroz potpuno sudjelovanje u liturgiji Crkve,
postajemo jedno tijelo. Primivši Krista možemo ga drugima nositi. Nemojmo
ljepotu Božje blizine čuvati samo za sebe. Pronosimo i drugima Božju riječ. Danas
poganstvo nema isto značenje kao u doba apostola. Čak se i kršćani mogu
ponašati poput pogana – nepoznavajući Božju riječ i ne sudjelujući u liturgiji
Crkve. Možda je upravo to razlog krize i nezadovoljstva u životu. Budimo
poslušni i vjerni navjestitelji evanđelja kako bi svijetom odjekivala pjesma
spasenja. »Sva zemljo, poklikni Gospodinu, raduj se, kliči i pjevaj!«
