Nasiti nas smilovanjem svojim

Radost življenja

fra Zvonimir Pavičić

piše: fra Zvonimir Pavičić

Ps 90, 12-17

Nasiti nas smilovanjem svojim da kličemo!

Nauči nas dane naše brojiti
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš?
Milostiv budi slugama svojim!

Jutrom nas
nasiti smilovanjem svojim

da kličemo i
da se veselimo u sve dane!

Obraduj nas
za dane kad si nas šibao,

za ljeta kad
smo stradali.

Neka se na
slugama tvojim pokaže djelo tvoje

I tvoja
slava na djeci njihovoj.

Dobrota Gospodina, Boga našega, nek bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku,
djelo ruku naših nek uspije!

U činu stvaranja, Bog je čovjeku darovao slobodnu volju.
Tako čovjek može sam odlučivati o sebi. Može sam sebe izgrađivati, daleko od
Božjeg nauma. Na svakoj je osobi odlučiti hoće li u svom življenju u vidu imati
Boga ili će svoj pogled uprijeti u drugu stranu. I čovjek jest jedno čudesno
biće. Kroz povijest čovječanstva upravo možemo vidjeti koliko se čovjek
izgrađivao i koliko je napredovao na svim područjima. Čovjek je primio moć
stvaralaštva te po njoj može i samog sebe nadići. I svatko od nas u svom
vlastitom životu primijeti kako se kroz rad i napor rađaju lijepe stvari. Nekad
im se ni u snu ne bismo nadali, ali kroz volju, trud i upornost nastaju čudesne
stvari. Čovjek stvara i divi se svojoj sposobnosti stvaranja.

Čovjekova se sličnost s Bogom, njegovim Stvoriteljem,
očituje i u činu stvaranja. Stoga čovjek kad god stvara, treba stvarati u ime
Božje, uz Božju pomoć. Koliko god čudesan čovjek bio, on ipak nije čudesan svojom
zaslugom. Bog je taj koji mu je dao da može biti te tako i stvarati. Bez Boga
bi sve to bilo nemoguće. Što god činili, počevši od najmanjih i najneznatnijih
stvari, moramo to činiti uz Božju pomoć. Psalmist moli Boga da nas sve nauči
»dane naše brojiti da steknemo mudro srce«. Brojanje dana ili, jednostavno
rečeno, življenje ne može na zemlji biti sretno bez Boga. Čovjek jest čudesan i
zapanjujuće sposoban, ali sve njegovo znanje može u njemu samome proizvesti
veliku gorčinu i tjeskobu. Jer upravo spoznavanjem svijeta i njegovih
zakonitosti uviđa da je on, unatoč svojoj sposobnosti, maleno biće koje u
velikom svijetu kakav je ovaj naš malo toga može popraviti. Stoga je uistinu
mudar onaj koji svoj život gradi na čvrstoj stijeni – Isusu Kristu. Tako čovjek,
usprkos olakšavanja i uljepšavanja življenja pomoću svog znanja, može ostati
duboko nesretan i tjeskoban ako njegovo življenje nije prožeto živim Bogom.

Molimo Boga da nas u našem življenju svakog novog jutra
nasiti svojim smilovanjem »da kličemo i da se veselimo u sve dane!« Tražiti
Božje smilovanje znači priznati Bogu vlast nad svojim životom. Tim priznanjem
stavljamo sebe i svijet u jedini ispravni poredak. Neka svaki naš dan i svaki
naš rad bude priznanje Bogu da bez njega ne možemo, da smo njegovi i da samo u
njemu leži sav svijet. Takvo će nas življenje učiniti radosnima i ispunjenima,
unatoč nekih razočaranja, jer znamo tko vodi ovaj svijet i znamo da je jedini
Bog siguran. Dopustimo Bogu da nam se smiluje i da uđe u naš život. Ponizimo se
pred njih i zadobit ćemo radost života!

Urednik:

fra Bože Tolo

boze.tolo@fra3.net

Odgovara:

fra Stanko Mabić

stanko.mabic@fra3.net

Pronađite nas na:

Sv. Franjo