Čitajući
ovaj evanđeoski učinilo mi se kao da Ivan donosi dva pogleda na Osobu Isusa
Krista. Prvo nam govori tko je Isus u sebi, a u drugom dijelu kako su ga
prihvatili oni kojima je došao. Kao da nam suptilno postavlja pitanje Tko je Isus za tebe? Osoba Isusa Krista
je takva da ne možemo ostati neutralni. Moramo konačno odlučiti tko je Isus za
mene i čvrsto stati iza svoje odluke. Za svakoga od nas Isus može biti samo sve
ili – ništa.
Promatrajući
početak ovoga odlomka vidimo da je Isus Riječ. Po njemu je sve stvoreno. On je,
ne samo svjetlo ljudima, nego i sam život. Na kraju krajeva vidimo da je Riječ,
Isus Krist, sam Bog. Nije on samo jedan od mnogih slavnih likova u povijesti.
On je Bog. I u mnoštvu apstraktnih pojmova Ivanova evanđelja možemo primjetiti
djelovanje Božje ljubavi. Nešto nama tako apstraktno da ju je nemoguće
shvatiti, a ujedno tako konkretno da se u našem životu nešto konkretnije ne
može zamisliti. Ljubav toliko konkretna da svaki od nas može reći Bog je postao
čovjekom zbog mene.
Ali
svi ga ne prihvatiše. K svojima dođe, i
njegovi ga ne primiše. Ovo se ne odnosi samo na Isusove suvremenike koji su
isčekivali Spasitelja, ali ga odbaciše jer nije odgovarao njihovoj slici
Mesije. Odnosi se na svakoga od nas tko nije spreman dopustiti da Isus vodi
njegov život. Na svakoga čije je srce zatvoreno za bližnjega. Na sve one koji
gaje mržnju i nisu spremni oprostiti. Isus zahtijeva da svoju ljubav prema
njemu pokažemo u odnosu sa svojim bližnjima. On nas stalno na drugoga upućuje. I
gotovo nikad naša djela ljubavi nisu velike stvari. To su uvijek naizgled
sitnice. No, ono što je važno za ljubav jest da ju iskazujemo gestama, riječima
i djelima. Pa čak i onda kada nam je teško. I onda kada bi radije uradili bilo
što drugo osim bili dobri prema osobi koja nas živcira, koju ne možemo ni
smisliti, tad nam se ukazuje prilika da primimo Isusa, da odgovorimo na pitanje
tko je Isus za mene.
Istina,
ljudi smo. I loši smo prema onima koje ne volimo i često još gori prema onima
kojima najviše znače. I sve to Bog o nama zna. Ali, ne bojmo se pada. Uvijek nas
čeka onaj koji nas je i poslao. Zato nam se uvijek valja ponovno ustati i poći
za njim, jer onima koji ga primiše podade
moć da postanu djeca Božja.
