Iv 2,1-12
U ono vrijeme: Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!«
A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha. Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.«
Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.
Dogodilo se čudo
na svadbi u Kani.
Isus pretvorio vodu u vino.
Dogodilo se čudo!
Njegovo prvo čudo,
prvi znak.
Znak da je On
Spasitelj,
Mesija.
Svadba je i sve je svečano.
Ponestalo je vina,
ali dolazi još bolje.
Slavlje se nastavlja, jer
Isus od vode učini vino.
…
Danas i ja tražim čudo
jer je moja vjera mala.
Misleći kako ću tek onda povjerovati.
A ne shvaćam
da vjera nije plod čuda,
nego da je čudo plod vjere.
I danas tražim čudo,
i shvaćam da najprije ide vjera.
Kao Marija i poslužitelji.
Ne pitaju kako i zašto
samo su vjerovali Tebi!
Samo!?
Pa zar to nije sve?
Danas i ja tražim čudo,
a zaboravljam
kako se čuda događaju svaki dan.
Zaboravljam
na najveće čudo koje si nam darovao.
Čudo – Euharistije
Isuse,
ti uzimaš od mene ono što imam
kako bi mi dao još više,
još bolje.
A ja se bojim.
Bojim se povjerovati Tvojoj Riječi.
Bojim se povjerovati i na Marijino:
Što god vam rekne učinite.
Isuse,
danas i meni govoriš
da napunim posude vodom.
Molim te
da je ne čuvam za sebe,
da se ne bojim dati je,
i da ne pitam kako i zašto.
Ti znaš najbolje.
…
Svadba je i sve je svečano.
Dogodilo se čudo
Slavlje se nastavlja…
…a meni tiho govoriš:
Ne boj se!
Samo vjeruj!
Pa ćeš i ti doživjeti čudo!
I sjeti se Marije!
Što god vam rekne, učinite!
