Evanđelja o uskrsnuću govore malo. S razlogom. Evanđelisti
imaju mnogo toga za reći o muci i smrti, ali uskrsnuće ostaje otajstvo. Muka
nam je i previše poznata u ovom životu na zemlji. Vidimo je gdje god se
djenemo. Uskrsnuće još nitko nije vidio. Istina, možemo vidjeti prazan grob.
No, što to prazan grob znači? Možda smo i vidjeli povoje, a što nam to
predstavlja?
Čovjek ili vjeruje ili ne vjeruje u uskrsnuće. Taj izbor
određuje život.
Ako vjerujemo spremni smo prihvatiti križ i patnju jer
smatramo da to nije sve. Vjerujemo da ima nešto poslije, iznad toga. Tada križ
postaje samo sredstvo spasenja. Tada patnja ima smisla. U to slučaju se Bog
spustio da bi nas podigao. Raskinuta je hramska zavjesa i svima je otvoren
pristup k Svetinji nad svetinjama.
Ako ne vjerujemo, bježimo od križa. Tražimo ono što je na
zemlji. Tada je na križu patio Pravednik, ali jedan od mnogih pravednika. U tom
slučaju se Bog nije »oplijenio«(ispraznio
od Božanstva), nego je patio čovjek. I nije ništa postigao i mene se to ne
tiče. Prazan grob ništa ne znači.
Nemam ni ja što reći o uskrsnuću.
Nadam se da ću biti od onih koji će reći: »Isus Krist jest Gospodin!«.
Vjera da je Isus uskrsnuo rađa plodom. Plod su joj dobra
djela, oproštenje grijeha i svjedočenje.
Uskrsnuće ili jest ili nije, nema tu stajanja postrani.
Kršćani vjeruju da jest. Kakvim li to plodovima rađa?
Uskrs je blagdan smisla. On svemu daje smisao. Patnji,
križu, ukratko – životu. Gospodin uskrsnućem sve čini novim. Slobodni smo
odabrati da vjerujemo u Uskrs. To znači vjerovati Gospodinu. Vjerovati da sve
ovo ima smisla. Tada će prazan grob postati simbol pobjede života. Tada ćemo
imati izobilje života.
Uskrs? Ili, možda, Uskrs!
