Život s Gospodinom nije život biti bez patnje niti život bez boli, a kamoli bez tuge. U tom životu sve je to dio svakodnevice, ali i patnja i bol i tuga nalaze svoj smisao i cilj u Bogu. Primjer takvog autentičnog života jest Djevica: vidimo iz današnjeg evanđelja i njezino strahopoštovanje pred tolikim otajstvom, ali i strah pred neizvjesnošću takva života – majke Sina Božjega. Marija je iskazala spremnost na žrtvu, ali je svoju spremnost crpila iz velike Radosti te je Radost tako postajala njezinom supatnjom.
Potreba uspostave veze naroda s Bogom jest danas i više nego potrebna, te to mora biti poziv ljudima s kojima jest Gospodin i koji jesu s Njime kako bi mogli svojim životom i primjerom naviještati tu Radost koja je spremna biti nam snagom u patnji, boli, nepravdi, tjeskobi. Papa je mladima u Kölnu rekao: “Velika se radost ne može zadržati za sebe, ona se mora širiti!” To je smisao kršćanskog života: veliku Radost – Isusa Krista kojeg primismo, naviještati i činiti da On bude tamo gdje i želi biti: sa svojom braćom i sestrama, s nama ljudima.
Gospodin nam, dakle, nudi avanturu života s njime. Zato poput Marije spremno prihvatimo poziv Jednoga, Mudroga, Boga kojemu bismo trebali svojim životom iskazati slavu koja započinje ovdje u vremenu na zemlji, a nastavlja se u vječnosti na nebesima u Njegovoj prisutnosti.