UVOD

Problematika
odnosa katoliciteta i nacionaliteta jest nešto što uvijek nanovo susrećemo kada
govorimo o stanju Crkve u Hrvata. Naime, ponekad je teško raščlaniti ta dva
pojma u konkretnoj situaciji. Takvu stanju definitivno doprinose i kovanice
poput one Bog i Hrvati. Smatramo da
se uslijed takva međuodnosa tih dvaju pojmova zna zamagliti značenje i jednog i
drugog zasebno. Ono što se čini gorućim problemom jest to što takva sprega
nacionalnog i katoličkog zasigurno šteti razumijevanju samoga katoliciteta.

Stoga se u ovom radu stavlja poseban naglasak na katolicitet i širinu
tog pojma, tj. njegovu pretenziju da nadilazi ostale pojmove pa tako i
nacionalitet. Zbog opsega rada ovo će biti tek jedan korak, jedno pitanje u pravcu
traženja pravilne korelacije katoliciteta i nacionaliteta.

Literatura koja je korištena pri izradi ovoga rada jasno pokazuje da se
tematici pristupa ponajviše s dogmatsko-fundamentalnog aspekta. Ovdje nema
prostora za široko obrađivanje teme tako da se zaobilaze Dokumenti Drugog
vatikanskog koncila koje autori korištene literature podrazumijevaju. Rad je
baziran na isticanju osobina katoliciteta dok se nacionalitetu pristupa tek
sekundarno, uvijek u odnosu na osobine katoliciteta.

Rad je podijeljen u tri poglavlja. Prvo se bavi definiranjem samih
pojmova iz naslova. Drugo poglavlje jest pokušaj dogmatsko-fundamentalnog
razmatranja nekih aspekata katoliciteta, dok se treće poglavlje bavi mogućom
korelacijom dvaju osnovnih pojmova. Zaključak može biti tek poticaj za daljnje
razmišljanje o tematici.

1.    
DEFINIRANJE OSNOVNIH 
POJMOVA  I  NJIHOVOG ODNOSA

Ovo poglavlje
pokušava definirati (lat. de finis – odrediti granicu) pojmove katoliciteta i
nacionaliteta. U to će biti uključeno i razmatranje određenih poklapanja i
preklapanja, podudaranja i sudaranja zadanih pojmova. Pri definiranju su poslužili
rječnici koji pružaju opću informaciju o pojmovima.    

1.1    Katolicitet

Riječ katolik dolazi
iz grčkog jezika, sastavljena od prijedloga kata (od, za, prema), koji ide s
genitivom i ablativom, i pridjeva holos, koji uvijek označuje sve u kvalitativnom i kvantitativnom
smislu.[1]

Nije moguće
govoriti o odnosu katoliciteta i nacionaliteta ako se ne uzme ozbiljno
usmjerenost pojma katolik k općem. Taj pojam u sebe apsorbira druge niže pojmove.
U danoj konkretnoj problematici to bi značilo da je katolicitet nadređen pojmu
nacionaliteta. U praksi, katolik može biti bilo koje nacije. Naime, radi se o sudaru
partikularnog i općenitog. Nacionalitet je u ovome slučaju partikularan pojam
jer se ograničava na jedno određeno područje i određenu državnost, dok nasuprot
nacionalitetu stoji katolicitet koji ima značenje općenitog. Primjerice,
Hrvatska katolička Crkva bi bila partikularna opća Crkva. Dolazi do paradoksa.
Kako nešto može biti partikularno, a u isti tren i općenito? Zato smatramo da
je preciznija kovanica Katolička Crkva u Hrvata. Ovdje taj problem nestaje jer
općenito, ukoliko je nadređeno, može opstojati i kada u sebi sadrži
partikularno. Tj. moguće je biti Hrvat i katolik ukoliko se na katoličanstvo
gleda kao na višu kategoriju od hrvatstva, pa tako ono može u sebe apsorbirati
određeni partikularitet.

Međutim, ovdje
je problem samo naoko riješen. Ovo iznad navedeno rješenje u sebi nosi davanje
prioriteta religijskom. Ako bolje promotrimo ovu problematiku mogli bismo reći
da i nacionalitet može biti općenit, nadređen pojam.

1.2    Nacionalitet

„Nacija lat.
(natio – rod, svojta, pleme, skup) narod; historijski formirana stabilna
zajednica ljudi, nastala na bazi zajednice jezika, teritorija, ekonomskog
života i psihičke konstitucije, a prožeta sviješću o zajedničkoj pripadnosti i
cjelovitosti.“[2]–
tako bi, prema Klaićevom rječniku, nacionalnost bila pripadnost određenoj
naciji[3], a nacionalitet opći pojam
vrednovanja nacije i nacionalnosti.

Ako bolje
promotrimo ovu problematiku mogli bismo reći da i nacionalitet može biti
općenit pojam. Hrvat može biti i musliman ili židov ili pripadnik bilo koje
druge religije. To nas dovodi do situacije da je katolicitet, kako god to
zvučalo, partikularan termin jer unutar jednoga hrvatskog organizma, ono je
samo jedan organ. U ovome slučaju bi nacionalitet bio taj vezivni materijal
koji veže partikularne dijelove cjeline. Dakle, sada je nacionalnost primarna
kategorija u kojoj su sadržane niže, religijske, kategorije i u tome međuodnosu
religijsko se pojavljuje kao sekundarno, tj. katolicitet je podređen
nacionalitetu.

Možda je rješenje
u tome da se preferiranje jednog i subordiniranje drugog pojma koristi ovisno o
situaciji? To bi moglo proći kada katolicitet u sebi ne bi sadržavao tendenciju
za nadilaženjem drugih kategorija. Katoličanstvo se uvijek nameće kao primarna
odrednica čovjeka kao bića, naravno uz kategorije čovjek i kršćanin s kojima
ipak ide pod ruku, a ne u podložnosti. „Biti katolik znači imati osjećaj za
univerzalnost Crkve. (…) Katoličanstvo nije samo prostorno ili zemljopisno; ono
podrazumijeva otvorenost prema drugima u Crkvi.“[4]