»I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem,
mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.« (Otk 12,1)
Crkva u svojoj dogmatskoj konstituciji Lumen Gentium na posebno mjesto
postavlja Blaženu Djevicu Mariju. Ističe između ostaloga sljedeće: »Na kraju je
neokaljana Djevica, sačuvana slobodnom od svake ljage istočnoga grijeha, budući
da je dovršila tijek zemaljskog života, tijelom i dušom bila uznesena u nebesku
slavu; Gospodin ju je pak uzvisio kao Kraljicu sviju, da bude potpunije
suobličena sa svojim Sinom, Gospodarem gospodara i pobjednikom nad grijehom i
smrću.“« (LG 59)
Nakon što je završila svoje poslanje na zemlji i bila uznesena dušom i tijelom,
prima zasluženu nagradu od svoga Sina i postaje Kraljicom neba i zemlje.
Uzdignuta je iznad svih i svega stvorenoga. Još od samih početaka, kada je
prihvatila biti majkom našega Kralja, kako nas izvještavaju izvori iz Svetog
pisma, bila je izabrana za kraljicu svega stvorenoga, jer je postala majkom
samog Kralja. I kao takva, postala je za vijeke posrednicom između svojeg Sina
i ljudi, kao onda u Kani Galilejskoj. Marija nijedno djelo nikada nije učinila
svojom vlašću ili moći nego je to uvijek bilo zagovorom kod samoga Boga. Kako
Marija, tako i svi sveci i blaženici i svi oni kojima se utječemo u zagovor.
Svaka dobivena milost, pomoć ili bilo što drugo ne dolaze nam izravno od osobe
kojoj smo se molili, nego zagovorom i zauzimanjem te osobe za nas kod Boga. Božjom
ljubavlju i smilovanjem onda bivamo uslišani. No ako nam se usrdna molitva ne
bi ispunila, ne smijemo kriviti tu osobu kojoj smo se molili, nego jednostavno
se molitva ili prošnja nije slagala sa Božjom tajnovitom providnošću ili
Njegovim planom s nama.
Ali moramo znati da nam Bog na poseban način iskazuje svoju ljubav preko naše
Majke. Jedno »Da« promijenilo je ljudsku povijest. Od toga trenutka svaki
čovjek je dobio priliku za spasenje. Svoju neizmjernu ljubav Majka nam je
pokazala kako za vrijeme cijelog Isusovog života, tako na poseban način za
vrijeme Isusove muke i patnje. Marijin život je »ključ« razumijevanja našeg
običnog života, kojeg provodimo ovdje na zemlji, a usmjeren je prema nebeskoj stvarnosti. Svojim životom nam
je dala najsvjetliji primjer kako, ako želimo biti Kristovi, bi trebao
izgledati naš život. Ponizno, tiho, u molitvi, ljubavi prema bližnjemu, u
žrtvovanju, odvažnosti. Svaka ova stepenica korak je bliže kraljevstvu
nebeskom, korak je bliže našoj Majci, uistinu našoj pravoj Kraljici. Gdje vjerujem i sada pjeva svoj »Magnificat« jer doista joj učini silna djela.
Ona se nalazi u središtu Crkve. Ako je Krist glava mističnog tijela Crkve, onda
je Marija srce. U suradnji s Duhom Svetim posvećuje se novoj zadaći, a to je
pomiriti i privesti sve ljude k Bogu u njegovo kraljevstvo. Sve, bez razlike.
Sam je rekao da mu kraljevstvo nije od ovoga svijeta. U tom kraljevstvu Marija
skupa s Isusom vlada mudrošću Duha Svetoga i neizmjernom majčinskom ljubavlju
prema svakom čovjeku. Iako nam se možda čini da je naša Majka negdje daleko,
nije nam blizu, više nego ikada danas je ona s nama, jer
danas smo najpotrebniji njezinog zagovora i njene pomoći. Zna ona to i sama,
zato nas neprestance poziva na obraćenje, na molitvu, kako osobnu tako
zajedničku, poziva na ljubav.
Potaknuti Majčinskom neizmjernom ljubavlju koja izvire iz njenog presvetog i
prečistog srca, pokrenimo se i mi. Probudimo se iz mrtvila naše svakodnevnice,
osvrnimo se oko sebe, umjesto pognutog i smrknutog pogleda uzdignimo glavu i
uputimo svoje oči prema gore, prema svjetlosti, prema našoj Majci, našoj
Kraljici.
