Ps 80, 2ac.3b.15-16.18-19
Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!
Pastiru
Izraelov, počuj,
Ti što
sjediš nad kerubima, zablistaj,
probudi silu
svoju,
priteci nam
upomoć!
Vrati se,
Bože nad Vojskama,
pogledaj s
neba i vidi,
obiđi ovaj
vinograd:
zakrili nasad
desnice svoje,
sina kog za
se odgoji!
Tvoja ruka nek bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Prispodobiti čovjekov život s
vinogradom ne bi se činilo banalnim. Vinograd ima svoj tijek. Sve je
raspoređeno i oni koji se brinu oko njega točno znaju u koje vrijeme i kako
pristupiti određenim radnjama koje su neophodne kako bi vinograd urodio što
većim plodom. U tom radu oko vinograda čovjek stekne određeno znanje i usavrši
se u tom poslu. Uskoro, čovjek bi mogao pomisliti kako sve zna i kako je upravo
njegovo znanje ono koje pokreće sami vinograd. Stoga, uz tehnička dostignuća,
lako biva proračunati sve okolnosti koje bi mogle zadesiti vinograd. Već
unaprijed čovjek vidi urod ili slab rod.
Slično bi bilo i s ljudskim
životom. Kroz samo življenje i rad na sebi, čovjek se lako može osloniti na
vlastite snage i na briljantnost znanosti i tehnike. Danas nam već govore što
će nas čekati u budućnosti, kako će se posao odvijati… Ušli smo u nekakav
krug u kojem, tako se čini, malo ima mjesta za neprogramiranoga čovjeka. Na
onog čovjeka koji je misterij, odnosno otajstvo. Čovjeka kao cjelinu pred čijom
pojavom zastaje dah jer njegova ljepota ide dalje od bioloških, psiholoških i
kojekakvih drugih istraživanja. Čovjek nije samo tijelo, čovjek nije samo duša.
Čovjek nije ni samo tijelo i duša zajedno. On je još više. On je slika Božja.
Upravo zbog te činjenice
čovjek je pozvan na odnos s Bogom. Njegovo življenje ne trpi programiranost i
ucijepljenost u granice. On, jer je slika otajstva, ide daleko iznad svojih
granica, izvan definicija kojima nerijetko sam sebe ograničava. Kako se ne bi
dogodio pad u ustaljenost i programiranost života, potrebna je redovita obnova.
Obnova koja će čovjeku uvijek dozivati u pamet tko je i od koga je. Obnova koja
će ga pozivati uvijek na više i bolje te koja će ga hrabriti i bodriti kroz
teška vremena.
Upravo na početku nove
liturgijske godine Crkva nas kroz ovaj psalam poziva na obnovu. I jasno stavlja
da je Gospodin voditelj te obnove i da jedino od njega dolazi spas. Pođimo svi
na tu obnovu kako bismo obojili našu svakodnevicu i kako bismo dopustili
Gospodinu da nas iznenađuje svojim darovima. Neka ovo došašće bude naša obnova
života.
