Čitajući Sveto pismo traži se Boga. U meditaciji Ga se nalazi. U molitvi se
kuca na Njegovo srce i u razmatranju se ulazi u kazalište božanskih ljepota.
(…) Čitanje je kao duhovna hrana što liježe na nepce duše. Meditacija ju
žvače sa svojim razmišljanjima dok molitva kuša njezin dobar okus. Razmatranje
je stvarna slatkoća ove duhovne hrane koja oživljava i jača cijelu dušu. (sv. Pio iz
Pietrelcine)
Svaka riječ traži odnos.
Otvara odnos jer sama za sebe ne vrijedi. Vrijedi tek kada je netko izgovori,
zapiše ili posluša. Riječ uvijek traži svoj odjek. Prostor u kojem će
odzvoniti.
Isus Krist je živa Božja
riječ. On je Riječ. Osoba. Dodirujući stranice Svetoga pisma stojimo pred
Riječju. Čitajući Njegovu riječ, ulazimo u odnos s Njime. Pri samom čitanju
otvaramo se slušanju Riječi. Ona počinje odjekivati u našemu biću. Upravo zato
jer je živa.
Riječ zahvaća najintimnije
dijelove bića. Zahvaća duboko. Ne ostaje na površini. Bûdi ljudska osjetila.
Nerijetko je jedna riječ kadra promijeniti ljudski život. Kadra je unijeti
dotad neviđenu svježinu i polet u ljudski život. Kadra je skinuti umor života s
ljudskog lica.
Dodirnuti smo njezinom
oštrinom. Zapanjeni njezinim zahvatom. Čini nam se kako život u blizini Riječi
odjednom dobiva drukčiju kakvoću. Drukčiji sadržaj. Vidimo kako je Riječ živa i
djelotvorna (usp. Heb 4, 12). Ona je kao živa voda koja kuda god protječe sve
oživljuje i ozdravlja (usp. Ez 47, 9). Upravo onako kako to veli sv. Pio.
Pusti Riječ u svoj životni
prostor. Drukčije ćeš gledati, slušati, disati, dodirivati, hodati, moliti,
živjeti. Neka te iznenadi i povuče tamo gdje i ne slutiš…
