Kolbe je s molitvom na usnama umro od primanja injekcije dan uoči svetkovine Uznesenja Bezgrešne 14. kolovoza 1941., a tijelo mu je spaljeno dan nakon, na samu svetkovinu. Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 1982. koji ga je nazvao mučenikom ljubavi.
Svi se sjećamo kako smo se kao djeca penjali na drvo, želeći doći što bliže vrhu – jer su tamo najzreliji i najslađi plodovi.
Isus ovdje progovara o zajedništvu, jer kada kaže da će muž i žena biti jedno tijelo naglašava cjelokupno predanje.
Kristovo Srce predstavlja najdublju istinu o Božjoj ljubavi.
Puno činjenica upućuje na neki viši zahvat, odnosno da je Bog na djelu: zašto se daje ime djetetu tek na obrezanju, neobičnosti i neočekivanosti njegova imena, pa sve do neobjašnjivog Zaharijinog otvaranja usta.
Jednom prilikom me upravitelj upitao: „Danijel, znaš li ti šta je Tijelovo?“ Zašto me to upitao - ne znam. Bog zna!
To je obećanje vječne Božje blizine, koju nikakva fizička dimenzija ne može spriječiti. To je obećanje koje Krist govori samarijanki na zdencu: ženo, nema više klanjanja samo u Jeruzalemu, nego u Duhu i istini (Iv 4,21-24).
Danas, kad novi papa uzima ime ovog potonjeg, stvari se nisu puno promijenile, čak dapače, nitko ne može pratiti napredak tehnologije. Ono što je sada, sutra je već zamijenjeno nečim boljim, većim, jačim.
Od Franje sam naučio da je svetost u malenim stvarima i da ju je moguće ostvariti u ovome životu. Svojim nas je primjerom učio kako biti malen i jednostavan čovjek.