Ps
96, 1.3-5.7-10ac
Dajte Gospodinu slavu i silu!
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova!
Velik je Gospodin, hvale predostojan,
strašniji od svih bogova!
Ništavni su svi bozi narodâ,
a Gospodin stvori nebesa!
Dajte Gospodinu, narodna plemena,
dajte Gospodinu slavu i silu!
Dajte Gospodinu slavu imena njegova!
Prinesite žrtvu i uđite u dvorove njegove!
Poklonite se Gospodinu
u sjaju svetosti njegove!
Strepi pred njim, sva zemljo!
Nek se govori među poganima:
»Gospodin kraljuje,
narodima pravedno upravlja.«
Božje djelovanje u povijesti
čovječanstva je postupno. On nije odjednom objavio sve istine čovjeku, nego je
korak po korak pripremao put spasenja. Izabrani narod Božji je, kao i svaki
drugi narod, bio izložen drugim kulturama i kultovima. Tako su im bili poznati
epovi o stvaranju svijeta drugih civilizacija, mnogovrsna božanstva i mitovi.
Ipak se u Izraelu snažno utvrdila vjera u jednoga Boga te svijest o izabranju i
njihovoj posebnosti pred drugim narodima. No, još uvijek je trebalo tu vjeru
učvršćivati i braniti pred nasrtajima velikih naroda. U tom procesu veliku
ulogu su odigrali proroci koji su narod uvijek vraćali na pravi put
podsjećajući na savez s Bogom. Sjetimo se samo Ilije i njegovog nadmetanja s
Baalovim svećenicima.
Razlika između Izraela i
ostalih naroda jest u tome što su Izraelci bili izabrani od svoga Boga, a
ostali su narodi sami postavljali svoja božanstva i izmišljali kultove. Stoga
psalmist i govori kako su ništavni svi
bozi naroda. Oni su izmišljeni, napravljeni, ljudska ih je ruka sazdala.
Njihovi kipovi imaju uši, a ne čuju, oči,
a ne vide. Takvo je onda i uzdanje u
njih: prazno i nepostojano. Kako se uzdati u nekoga tko ne postoji, u nekoga
tko je plod nečije mašte? Ono je zapravo nešto,
a ne netko. Nasuprot ovim izmišljenim
likovima stoji Gospodin koji stvori
nebesa. Samim time što je stvorio nebesa on ravna svime pod nebesima. On daje
sreću i zemlja natopljena kišom, darom s neba, urod svoj. Čovjek po svojem stavu s nebesa ište blagoslov ili
priziva prokletstvo.
Izrael je, uz veliku pomoć
proroka, uspio sačuvati svoju jedinstvenost i vjeru u jednoga Boga, stvoritelja
svega svijeta. Ta je vjera doživjela veliki pomak u punini vremena kad je Bog
odaslao svoga Sina te tako po njegovoj poruci pozvao sve ljude u tu
jedinstvenost vjerovanja. Zapravo, taj poziv je oduvijek bio prisutan, ako se
prisjetimo Abrahama i obećanja o potomstvu, ali je sada bio konkretiziran. Postupnost
Božjeg djela spasenja otkriva da je u njegovoj namisli uvijek bila prisutna
Crkva. Ta Crkva smo danas mi. Mi smo to jedinstvo utemeljeno od Boga i upravo
smo mi pozvani, poput Izraela nekada, svjedočiti jednoga Boga svim narodima.
Ovaj psalam je naš prorok, naša opomena danas. Po njemu nas liturgija poziva da
se ostavimo svih lažnih, nestvarnih izmišljotina današnjeg društva, a da
prionemo uz Boga u čijoj sigurnosti leži sva naša stvarnost.
