"Postat ćeš rock zvijezda samo ako ti nešto nedostaje, to je očito. Ako si razborita osoba, možeš se osjećati normalno, a da ne moraš svake noći slušati kako 70 000 ljudi vrišti da te voli." - Bono
Čini mi se da je postala zamka modernoga svijeta to što smo, u nepreglednim talasima konstantne informacije, počeli misliti da vrijedim više ukoliko više govorim, objavljujem i dijelim. Kao da smo zaboravili da naša vrijednost ne leži u onom što činimo, koliko u onom što jesmo. I dok smo pomalo navikli stalno govoriti zaboravili smo da se visoko cijeni prijatelj koji zna slušati.
Ovaj tekst je napisan davno, nacrti za njega su nastali još prošlo ljeto. Nisam ga objavio jer mi se u trenutku kada sam ga napisao činio previše intimnim a i pomalo sablaznim. U ovom trenutku ne mogu stajati iza svake riječi u ovom tekstu. Smatram da je pozitivna strana teksta to što donekle pokazuje kakav je odnos s Bogom u praksi.
»On je tada rekao da želi postati svetac (možda je i postao); to me se tada veoma dojmilo. Unatoč tome protuslovio sam mu i rekao otprilike ovako: »Ja bih htio naučiti vjerovati.«
Što je tišina? Što li je vrijeme? A što je kultura ispijanja kave? Odgovore traži fra Robo.
U zadnje mi se vrijeme čini da je problem društvenih mreža upravo suprotan. One ne samo da ne iznose na vidjelo ljudsku intimu, nego je hermetički zatvaraju. One navikavaju ljude na površnost.
Sretan Uskrs žele vam meštri i bogoslovi Zadarske i Hercegovačke franjevačke provincije!
Svi ti ozbiljni i zaposleni ljudi pauzu za ručak koriste tako da odu na svetu misu. Radeći u centru svijeta, na Manhattanu, oni su stvarno jedna neobična skupina ljudi.
Je li nam danas potrebno franjevaštvo? Kako se ostvaruje? Postoji li uopće? Donosimo Vam jedno promišljanje nad važnim pitanjima s pokušajima davanja odgovora.