Kršćanin danas ne smije ni pod koju cijenu izgubiti iz vida činjenicu da smo stvoreni na sliku Božju, a to znači za život u odnosu.
Kršćanska vjera ne podrazumijeva samo predmet vjerovanja u sadržaje nego i vjeru u živoga Boga. Taj čin zahtijeva međusobni odnos ljubavi između Boga i vjernika (usp.: Rim 10,10) koji nije statičan, nego dinamičan.
Filozof vidi noću, on gleda, budan je. Nisu drugi slijepi, već su umorni od gledanja. Filozof neprestano putuje.
Zasigurno naše razumijevanje određenih filozofskih djela povezano je s činjenicom da je filozofska misao neodvojiva od osobnog života. Drugim riječima rečeno misao u sebi nosi tragove života.
Isus Krist nas je oslobodio od bilo kakvog robovanja. Po zazivanju njegova imena nestaje svakog straha. Danas se vodi velika borba u ljudskom srcu, te ostaje pitanje na što će se sam čovjek odlučiti.
Povijest mora biti utemeljena na istini, koja je jamac budućim naraštajima, i koja kao temelj služi budućima da grade svoju povijest od svojih vlastitih iznašašća.
Smrtni smo. Da! Smrtni u prostoru i vremenu, u razlomljenom svijetu odviše ljudskom. Smrt pripada ovomu Leibnizovu najboljem mogućem svijetu, smrt pripada carstvu vjere, a On kaže: Vjeruj! Vjera te tvoja spasila.
Čovjek će se uvijek pitati što je život bez odnosa, ali odgovor je samo jedan: isto što i odnos bez života, besmislica i tragična nemogućnost.
Crkva u kojoj služi svećenik proteže se puno dalje od sakristije te čvrsto stojeći kao oporba svijetu, navješćuje Kraljestvo Bojže koje se mora roditi iz ljudi. To ne trpi pasivnost, nego kao prioritet traži suprostavljanje zbilji i stvaranje Kraljevstva čiji su temelji postavljeni na zemlji.