"O zaista blažena noć, u kojoj se nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje!"
Kroz čitav se život neminovno susrećemo s raznim oblicima razočaranja. Prijatelji nas iznevjere. Prevari nas trgovac nevina izgleda i osmjeha. Negativno nas iznenade članovi vlastite obitelji.
Marija je most od molitava tkan, od suza nit i luk svit nad crnim ponorima koji čovjeka dijele od Boga. Ona je poput Jakovljevih ljestava koje nas vode u Nebo.
Maske, maske… i opet maske. Kada će prestati svijet maski, pitam se!? Vjerojatno ćeš mi reći kako ih na Čistu srijedu više neće biti. Ne vjerujem!
Veliki petak je dan šutnje i kulminacija korizmene žalosti. Svijet danas šuti kako bi se čuo Božji krik koji s križa poručuje čovjeku da ga, unatoč svim njegovim djelima, voli.
Još sam kao sjemeništarac volio putovati vlakom. Sjediti kraj prozora i promatrati prirodu okupanu suncem.
Postoje dva dana u svakome tjednu oko kojih se ne bismo trebali brinuti. Dva dana kojih se ne trebamo bojati.
Rat je uvijek zlo. Onaj u Gazi također. I tko može reći da nije zločin, kada jednu trećinu ubijenih čine djeca. Svijet šuti. Ta nije mu prvi put.
U ono vrijeme kad smo krenuli u školu, među prvim pitanjima koje bi nam postavila učiteljica, a vjerujem da to mnoge učiteljice čine i danas, bilo je ono o našoj budućnosti. Što želiš biti kad narasteš, pitala je.