Staroslavenski je odigrao važnu ulogu u povijesti slavenskih jezika i razvio se u crkvenoslavenski, koji se još koristi kao liturgijski jezik u nekim pravoslavnim i grkokatoličkim crkvama.
Kad čitam poslije-uskrsne svetopisamske tekstove, ponekad s podsmijehom gledam na onu Tominu malovjernost. Neshvatljivo mi je kako apostoli odmah u Isusu nisu prepoznali više od običnog čovjeka - Božjeg pomazanika.
Jučer sam našao stvarno zanimljivo mjesto gdje sam pokušao malo razmišljati što staviti na ovaj papir i čime uništiti spokoj bjeline koja obuzima prazan list. Skele. Ni manje, ni više nego skele.
Tipično jutro s netipičnim razmišljanjem.
Dva čovjeka ozbiljno razgovaraju u nekoj vili u Rimu. Ta dvojica su: barun De Bussieres i neki mladi Židov imenom Ratisbone. Godina je 1842.
Smijeh je zdrav. I potreban. Koristan.
Redovite godišnje duhovne vježbe imali smo ove godine u našem marijanskom svetištu u Međugorju zajedno s našim novim meštrom fra Ljubom.
"Svemogući, vječni, pravedni i milosrdni Bože, daj nama bijednicima da zbog tebe činimo ono što znamo da ti hoćeš, i da uvijek hoćemo što je tebi milo... "
Dobro mi došla, sestrice smrti...