Volim ljude koji imaju dušu! Ponekad bih želio čitav dan ostati s takvim ljudima. Oni su ogledalo Božje dobrote na zemlji. Preko njih najlakše mogu spoznati koliko je Bog dobar.
Ekologija i ekološka kriza počinju od pojedinaca i nikad se ne prestaju ticati sviju nas pojedinačno (bili mi toga svjesni ili ne). Umjesto razmišljanja o velikim svjetskim problemima, naspram kojih se naš mogući doprinos čini potpuno beznačajan i uzaludan, trebamo razmišljati o onome što svatko od nas čini i može učiniti.
Sučeljavanja koja smo imali prilike pratiti proteklih tjedana ukazala su na ozbiljan problem domaćih „mainstream“ medija i nedostatak kvalitetnih rasprava u medijskom prostoru.
Ova osoba ne postoji u realnosti konkretne osobe, a krije se u svakome. Isus je tragove ove osobe našao u Petru, ali zbog prevelike Božje milosti i ljubavi iskazane prolivenom krvlju na križu i zbog čudesnoga dara Duha Svetoga, milost je nadjačala. Kod Petra sve je pošlo novim putem. U jednom trenutku Eva je uzela ime Juda.
Kršćanstvo razlikuje samoću i usamljenost. Usamljenost je opasna, jer čovjek ostaje bez ikoga. Samoća pak može biti prilika da se čovjek bolje upozna i raste. Razlika između samoće i usamljenosti jest u tome što u samoći dopuštam drugome (ili Drugome) da ispuni moju usamljenost.
Jedino dobro kojeg se može sjetiti i koje ga potiče da i on čini dobro, to je ljubav koju smo mu pružili. Jedino takva ljubav ne umire. Živi i prenosi se dalje.
A za Domovinu se valja i dalje boriti u duhovnom i moralnom smislu, hrabro poput naših branitelja. Jer ono što voliš zato si spreman i trpjeti.
Istinitim tumačenjem povijesti valja čistiti sjećanje cijeloga naroda. Govorio je o tome još i sveti Ivan Pavao II.
Ova ljepota kojom sam bila lijepa u svetoj Katedrali, Gospa Govori, bila je ljepota nekih prošlih ljudi i prošlih vremena, prošlih zanosa. Sada želim biti lijepa vašom ljepotom, vašom ljubavlju i vašom vjerom. Izgorjela sam za vas.