Ti mi, Gospodine, danas u evanđelju govoriš da si unatoč svemu strpljiv sa mnom i daješ mi mogućnost ponovnog povratka tebi.
Bog ne napušta čovjeka, ne prepušta ga sama sebi. Nije daleki Bog, nego je Otac pun milosrđa.
Vjera nije pristajanje našeg razuma uz neke istine, nego je to susret s Osobom, to je ulaženje u živi odnos s Bogom koji podrazumijeva izlaženje iz sebe samih.
U svakodnevnom nutarnjem hodu s Njim mi se učimo umjerenosti, učimo se odbacivati zlo, a prijanjati uz dobro. Naposljetku, učimo da je On punina koja ispunjava moju prazninu.
Kad upoznamo Ljubav, više nam ne trebaju pravila. Jer tada više ne postupamo zato što to pravilo govori, nego iz ljubavi prema Onome koji je u centru, prema Onome koji je nas prvi ljubio.
Gospa nas poziva na snažniju molitvu koja nas jedina može dovesti do toga da postanemo svjedoci i iskusimo ljepotu naše vjere, a to je ljepota susreta s Bogom.
Kršćanin danas ne smije ni pod koju cijenu izgubiti iz vida činjenicu da smo stvoreni na sliku Božju, a to znači za život u odnosu.
Gospodine Bože naš, daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude.