Dana 16. svibnja 2012., naša bogoslovna zajednica, u vidno manjem broju (sedmorica bogoslova), sa svojim meštrom fra Ljubom Kurtovićem se zaputila u jedno malo ličko mjesto imenom Saborsko, koje mještani popularno zovu “gradom na Kapeli“.
Snažnije nego u euforiji ili lijepim osjećajima, mene će kroz napor služenja u ljubavi današnje riječi iz Evanđelja dotaknuti. Nije smisao u tuzi ili nezadovoljstvu. Isus želi da imamo puninu radosti u sebi.
Treću svibanjsku subotu posvetit ćemo razmatranju slavnih otajstava Gospine krunice. Budući da se nalazimo u vremenu iščekivanja Duha Svetoga (u devetnici) na poseban način molit ćemo upravo njega da se na nas spusti u svojoj snazi i sili.
Pozvani smo praštati i sebi i drugima kako bismo, u svijetu koji sve manje poznaje milost oproštenja, gradili na Isusov način civilizaciju ljubavi.
Temeljno kršćansko poslanje jest svetost. I nema druge svetosti za kršćanina osim one koja je predložena u evanđelju. Pozvani smo postati ono za što smo stvoreni, sinovi i kćeri Božje, tj. slika Božja.
Čeznimo za Pedesetnicom u svom životu, čeznimo za obnovom u Bogu Duhu Svetomu. Idimo za njom snažno i ustrajno. Tko ima više pravo na naše srce i na naše vrijeme od našega Boga od koga i za koga smo mi prije svega stvoreni.
Naš hod kroz svibanjsku pobožnost Blaženoj Djevici Mariji u razmatranjima otajstava krunice završavamo s otajstvima svjetla. Upravo ti svijetli trenutci Isusova života nama osvjetljavaju koračanje za njim.
Svakodnevni ulazak i izlazak iz crkve moja je stvarnost. Ulazak donosi susret, a izlazak obvezu. Živjeti od susreta i drugima svjedočiti radost toga susreta. Nije to običan susret. To je susret s troosobnim Bogom, s otajstvom ljubavi i darivanja.