Gubavac dolazi k Isusu i klečeći moli za ozdravljenje. A moli tako da prepušta sve Onome kojega moli. Stav je to istinskog siromaha srcem. Stav koji ne uključuje princip ponude i potražnje, prvenstvo vremenitoga dobra nad duhovnim, plitku duhovnost baziranu na prolaznom.
Zasigurno naše razumijevanje određenih filozofskih djela povezano je s činjenicom da je filozofska misao neodvojiva od osobnog života. Drugim riječima rečeno misao u sebi nosi tragove života.
Bila su to zanimljiva četiri dana u svakom pogledu. Duhovno smo se obnovili, odmorili, napjevali, kušali sve moguće vrste čokolada i sireva, upoznali dosta novih ljudi, vidjeli toliko toga; za ne povjerovat da se sve to dogodilo u tako kratkom vremenu.
Poruka Blažene Djevice Marije, njezina majčinska ljubav ostaje nepromijenjena i nakon više od trideset godina njezinih ukazanja u Međugorju. Istim žarom i ljubavlju nas poziva, kao na počecima ukazanja, na molitvu srcem.
Nalazimo se u svetom vremenu korizme. Vrijeme je to u kojem smo, uz obraćenje, post i pokoru, pozvani i na intenzivniju molitvu. Narav vremena je takva da nas nužno potiče na iskren i otvoren razgovor s Isusom u molitvi.
Nalazimo se u vremenu korizme, takozvanom jakom vremenu unutar liturgijske godine. Pojam koji nam u ovom razdoblju, čini se, najviše zaokuplja misli jest obraćenje.
Šutnja me podsjeća kako svaka riječ ima svoju povijest, svoje danas i svoje sutra. Riječ djeluje u trenutku; međutim, kreativna riječ često otvara budućnost, nove horizonte. Kako bi ta riječ mogla biti sjeme ona treba tišinu.
Postoje događaji našega života koji su obilježeni radošću. Takvi su događaji najčešće neizbrisivi iz našega sjećanja. Sjećanje na njih postaje snagom u teškim trenucima i putom izlaska iz tame tuge.