Osim Bogu u svojim porukama Gospa zahvaljuje i nama za sve molitve, žrtve i ljubav koju smo joj iskazali. Svaku svoju poruku ona završava riječima zahvale. Umjesto da mi zahvaljujemo njoj, ona zahvaljuje nama jer želi naše spasenje i život.
Postoje trenuci i stvari za koje je potrebno malo više od čovjekove dobre volje. Uvijek je potreban onaj prvi korak da bismo učinili nešto, prvi korak da bismo nastavili hodati, a taj prvi korak često izostane. Dogodi nam se da počnemo trčati, a još nismo dobro ovladali vještinom hodanja.
Evanđelje današnje nedjelje nastavlja Isusov govor u prispodobama. Tema Isusova govora jest kraljevstvo nebesko, te tu stvarnost Krist prispodobljava na tri različita načina – slikom sjemena žita i kukolja, slikom zrna gorušičina, te slikom kvasca.
Drugo tisućljeće obiluje misijskim pothvatima. Zaustavljamo se na najznačajnijim događajima i njihovim likovima. U ovom vremenu dolazi do procvata evanđeoskog ideala koji svoje utjelovljenje nalazi u novim prosjačkim redovima koji će obilježiti misionarsko djelo sve do naših dana.
Danas naša nebeska majka zaslužuje našu posebnu pažnju. Našu pažnju, molitve i pjesme. Dušom i tijelom uznesena je na nebo i okrunjena za kraljicu neba i zemlje.
Duh biva shvaćen u prvoj kršćanskoj zajednici kao onaj koji daje pravu sliku o Bogu. On će, prema Isusovim riječima, »upućivati u svu istinu« (Iv 16,13) a to znači da svaki korak života vjere mora biti prožet njegovim djelovanjem.
U 17. stoljeću dolazi do jasnije vizije misijskog djelovanja Crkve, kada se uspostavlja Sveta kongregacija za širenje vjere, što je prvi sustavni pokušaj da se definiraju zadaće i metode misionarskog djelovanja.
U nedjelju 18. rujna 2011., u crkvi svetog Jakova apostola u Međugorju, na svetoj misi u 18 sati, trojica naše braće, fra Stanko Ćosić, fra Mario Ostojić i fra Josip Serđo Ćavar, u nazočnosti velikog broja vjernika i braće položili su svoje svečane zavjete.