Zanimljivo je kako je danas ljubav tako sveprisutna. Usudio bih se reći, na neki način i iskorištena. Svašta se „trpa“ pod pojam ljubav i često neke tako oprečne stvari dobivaju etiketu ljubavi.
Nakon što je nosač zvuka „Na usnama molitva“ Zbora bogoslova Hercegovačke i Zadarske franjevačke provincije predstavljen 5. svibnja u našem samostanu u Zagrebu, odlučili smo ga predstaviti braći i puku u Hercegovini
Početci i svršetci obilježavaju naše bivanje. Često omeđujemo svoje djelovanje određujući početke i svršetke, u nadi što boljega korištenja darovanoga vremena.
Iako se Duh Gospodnji više puta susreće u Starom zavjetu, kršćansko tumačenje Svetoga Pisma nigdje ne nalazi spomen Duha Svetoga kao osobe, a niti kršćanski nauk igdje u Starome zavjetu vidi prisutnost Boga kao Presveto Trojstvo. Bog je osoba i on je jedan jedini.
Vjernik u sakramentu krštenja od Boga biva prihvaćen kao ljubljeno dijete, a Duh Sveti mu daje dar sinovstva.
Jedino je po vjeri moguće otvaranje Duhu Svetome kako bi on mogao djelovati u životu pojedinca i zajednice. Vjera da smo sinovi u Sinu, da Duh Božji već prebiva u našim srcima, omogućuje susret s Bogom u nutrini našega bića.
Različitost ne znači i rastavljenost. Povezujuća snaga u različitosti jest Duh, Gospodin, Bog. Dopustiti Duhu da različitosti učini temeljima jedinstva znači prepustiti se preobrazbenoj snazi Duha koja svjedoči o napojenosti na istom Izvoru.
Što dublje ulazimo u vlastitu nutrinu, to svjesniji postajemo Božje blizine i Njegovog poziva kojim nas već od materine utrobe zove u zajedništvo života s Njim.