Različitost ne znači i rastavljenost. Povezujuća snaga u različitosti jest Duh, Gospodin, Bog. Dopustiti Duhu da različitosti učini temeljima jedinstva znači prepustiti se preobrazbenoj snazi Duha koja svjedoči o napojenosti na istom Izvoru.
Što dublje ulazimo u vlastitu nutrinu, to svjesniji postajemo Božje blizine i Njegovog poziva kojim nas već od materine utrobe zove u zajedništvo života s Njim.
Promatrajući Pavlove poslanice zapažamo učestalo spominjanje Duha Svetoga. Pavao se susreće s izazovima i poteškoćama mladih kršćanskih zajednica pa u svojim spisima želi dati najprije ohrabrenje, poticaj i usmjerenje za budućnost.
Napokon je stigla noć i novo jutro je osvanulo. Nestalo je crnih oblaka i oluja se baš posve stišala. Nestalo je riječi na tvojim usnama; samo si osluškivala i čekala. Znala si, Majko, znala si i vjerovala.
Nedjelja, kojom slavimo uskrsnuće Gospodinovo, prvi je dan u tjednu. Dan koji je u prvim kršćanskim vremenima bio jedini kršćanski blagdan, dan od kojega sve počinje i kojemu sve vodi.
Marijino Bezgrješno Srce najbolje nas može poučiti kako doći do mira i ljubavi. Zato u ovoj poruci ona želi da boje i ljepote prirode budu stepenice koje će nas dovesti do njezinog Bezgrješnog Srca u kojem neprestano gori plamen ljubavi prema Svevišnjem.
Bez iskustva susreta i preobrazbe vlastitoga bića ucjepljenoga u osobu Isusa Krista, nije moguće govoriti o novom rađanju, baštini neraspadljivoj, neokaljanoj, neuveloj.
U četvrtak, 5. svibnja ove godine, nakon večernje sv. mise, u višenamjenskoj je dvorani samostana hercegovačkih franjevaca u Dubravi predstavljen nosač zvuka naslovljen „Na usnama molitva“ čiji je tvorac Zbor bogoslova Hercegovačke i Zadarske franjevačke provincije.