Svaki dan je novi početak, a početak jamči neminovnost napornoga rada da se započeto okonča. Životno nas iskustvo uči koliko cijenimo plod svojih ruku oko kojega se dobrano namučimo, a i Isus će na jednome mjestu u Evanđelju reći kako više ljubi onaj komu je više oprošteno.
Mladi je redovnik nastojao živjeti po Evanđelju. Rado je posjećivao oca Antuna koji je bio tražen redovnik - svećenik. Tražili su ga i obični obiteljski ljudi, kao i redovnici. Nekima je Antun bio prestrog, a drugima beskompromisan redovnik.
Crkva slavi svetkovinu Srca Isusova i u otajstvu toga božanskog Srca posvećuje također cijeli mjesec lipanj.
Gospa nas podsjeća na istinu o nama samima, a ta istina jest da smo obdareni milošću samoga Boga. Po toj milosti postajemo sposobni živjeti i štititi sve ono dobro koje je u nama i oko nas.
Osobu se, naime, upoznaje izdvajajući vrijeme za nju. A dovoljno je samo nekoliko riječi Isusa Krista da nas duboko pogode i preobraze naš život, nakon što otvorimo svoje srce, prihvatimo i razmišljamo o njegovim riječima u svom srcu.
Svako jutro je posljedica proživljene noći. Sunce se opet pojavljuje na istoku i stavlja nove sekunde i minute preda me nudeći mi ih kao priliku za štošta novoga. Kako se upustiti u novi dan i što učiniti s njim kad je već stavljen preda me?
Zar moja nedovršenost može zborit riječ o tvojoj potpunosti? Želio bih drugome govoriti o tebi, a bojim se da i sam te još dovoljno ne poznajem.
Bog čini prvi korak; On poziva čovjeka i želi njegovu suradnju i povjerenje. Ustvari, Bog se želi poslužiti nečijim životom kako bi ukazao na svoju veličinu. E, to je baš zanimljivo.