I sada, kad smo se „vratili u stvarni svijet” nakon božićnih i novogodišnjih blagdana, sjećamo li se još koje smo darove dobili? Ili već smišljamo što nam treba dogodine? Sjećamo li se svojih novogodišnjih odluka? Ili smo ih opet vratili pod tepih gdje smo ih i našli?
Mnogi će od nas ovih dana darovati svoje bližnje. To je lijep običaj sve dok nam darovi ne postanu važniji od osoba. Ne zaboravimo pri tome da i Bog traži odgovor na svoju ljubav. I On želi dar. A što mu mi to možemo darovati?
Benedikt je bio pozvao svu djecu koja su imala Prvu pričest 2005. da prisustvuju Vatikanskom skupu, koji je bio pun pjesme i plesa – uključujući break-dance – te je podsjećao na omiljene skupove mladih Ivana Pavla.
Propovijed pape Benedikta XVI. na zaključnom misnom slavlju XX. svjetskog dana mladih u Koelnu, u nedjelju 21. kolovoza 2005.
Teško je oteti se dojmu da u društvu svakakve marginalne skupine mogu nuditi svoje ideje, ali radovito je problem ako i Crkva traži prostor za vrijednosti za koje se zalaže. Ne traže li i druge institucije u društvu od svojih članova koherentnost i ponašanje u skladu s proklamiranim principima?
Što je to Europa? Europa se odbacivanjem kršćanske vizije i uljudbe (što se očitovalo nespominjanjem Boga i kršćanstva u Ustavu) našla duhovno prazna u trenutku svoga najvećeg ekonomskog uspjeha. Iako je ovaj Ustav odbačen, bilo bi iluzorno misliti da će se u idućem nešto promijeniti u vezi s tim.
Proslava Svih svetih nije proslava na groblju niti u žalosti, nego proslava svakog od nas u radosti i veselju, u prijateljstvu i ljubavi. Ona nas hrani i hrabri da gradimo zajedništvu uza sve poteškoće.
Ono što dnevno doživimo, neupitno ostavlja duboki, pozitivni ili negativni trag, koji se odražava na našu ličnost. Hoćemo li znati adekvatno te poticaje i na vani pokazati ovisi od nas samih kao i od oblikovanosti naše ličnosti.