Put podrazumijeva orijentaciju, pravac, smisao, jakost, sigurnost... Mnogi filozofi, učitelji i osnivači religija govorili su o putu kojim možemo doći do cilja, ali koji je nepoznat nama običnim ljudima. Jedini je Isus onaj koji je za sebe rekao ,,Ja sam put'' i ,,Nitko ne dolazi Ocu osim po meni''.
Vrata kroz koja Isus ulazi su svakodnevno čitanje Svetog pisma, euharistija, ispovijed i molitva. Ako zapustimo ove elemente u svome životu, naša će vrata biti zatvorena i obrasla šumom grijeha i zlih djela.
Kako to da fratri igraju nogomet? Igraju li ga u habitu i zašto uopće, pored svih ostalih obveza, igraju nogomet? Kako to da se iz samostana trči na nogometni teren?
Danas slavimo blagdan svetoga Marka, evanđelista i mučenika koji se rodio u prvom stoljeću i to najvjerojatnije u Jeruzalemu. Najpoznatiji je kao pisac najstarijeg i najkraćeg evanđelja, a svoje evanđelje piše u Rimu gdje je blisko surađivao sa svetim Petrom. Nakon toga odlazi u Egipat gdje je utemeljio Crkvu, bio biskup te je umro mučeničkom smrću.
Isuse, jesi li ikad bio razočaran? Jesi li vjerovao u mene kad si me one noći u Getsemanskom vrtu molio da ostanem budan s tobom barem sat vremena? Jesi li se ipak nadao da se nećemo razbježati, napustiti te i ostaviti samog? Jesi li stvarno navijao za mene kad sam ti ono na ispovijedi čvrsto obećao da neću više griješiti? Iskreno mi reci, kao čovjek…
Treba neprestano tražiti kako što bolje ugoditi Bogu, kako vjerno živjeti evanđelje, kako što bolje živjeti ljubav prema Bogu i bližnjemu, u svim stvarima, kroz sve kreposti, vršenjem svih zapovijedi svim srcem, svom dušom, svim silama svojega bića.
Zar ne bismo i mi tražili da stavimo svoje prste, svoje ruke i da opipamo, da se osvjedočimo? Zar bismo samo tako povjerovali? No unatoč toj paradoksalnosti i „materijskoj“ Ivanovoj igri, za mene je poruka ovoga evanđeoskog odlomka sadržana u preobrazbi u novo biće. Uskrsnuće je očito značajan proces koji mijenja trenutno stanje i preobražava ga u nešto novo, nešto što nam nije bilo znano i nešto što se, za sada, protumačiti ne može.
Prihvaćanje života kao dara, kao nezasluženog i vrijednog, predstavlja suprotnost „kulturi smrti“. Darivanje je plod ljubavi prema drugome, a ono nastaje iz vlastitog odricanja. Dar nije od viška, nečega što je meni nepotrebno, nego od onoga što mi je vrijedno i prijeko potrebno. Najveća je suprotnost siromaštvu oholost, kako navodi enciklika u 21. paragrafu: pomračenje smisla i osjećaja Boga i čovjeka. Takvo što vodi u praktični materijalizam, individualizam i utilitarizam.