Uskrs nam može proći kao i svaki drugi dan ako Krista ne tražimo niti ga susretnemo.
To je ono što se danas isprepliće - tišina i galama. Iako zlo igra svoju predstavu, a vika razjarene svjetine vodi glavnu riječ, vrhunac se ipak događa u trenutku tišine.
Ovo slavlje se slavi isključivo u katedrali u jutarnjim satima Velikog četvrtka, kada biskup, u zajedništvu sa svim svećenicima iz biskupije, slavi misu i posvećuje bolesničko i katekumensko ulje.
Čovjekova cijena je neprocjenjiva, neizmjerna, nedokučiva. Veličina čovjeka postaje jasna tek u otajstvu Krista, a Krist je ključ za razumijevanje čovjeka.
Danas je nedjelja Kristove muke. Mučno je znati da ideš na muku. Muka je umrijeti. Muku nitko ne želi, nego gleda da je izbjegne pod svaku cijenu. Ni Kristu nije bilo lako. Eno ga u Getsemaniju, žalostan i u tjeskobi moli Oca da izbjegne muku ako je ikako moguće. Ako je ikad bio čovjek, tada je bio… Njegova nemoć, ostavljenost i gledanje smrti u lice nešto su posve ljudsko i nama tako lako razumljivo.
Ako postoji nešto što nam je teško prihvatiti na samima sebi, to su definitivno naše mane. Te mane nam, prije svega, stvaraju opterećenje i često su predmet našeg razočaranja. Međutim, možda bismo trebali pokušati vlastite mane gledati na drugačiji način. Možda će baš neka naša mana nekome biti poticaj za promjenu ili će upravo nama biti poticaj da promijenimo vlastiti život
Često u svom životu ograničimo Isusovo djelovanje samo na one trenutke kada je nama najpotrebnije i kada mi zamislimo da bi Isus trebao djelovati. I ako tada ne osjetimo njegovu blizinu, pomislimo da nas je napustio i prekrižio. U nama se rađaju ljutnja i nezadovoljstvo, osjećaj izdaje i napuštenosti od onoga tko nam je obećao da će zauvijek biti s nama.
Marija se sigurno pitala: Zar je Bog izabrao mene, neznatnu djevojku, koja nema visoku naobrazbu niti išta što bi očekivali oni koji pričaju o Mesiji?