Bog pritječe u pomoć, ne kao onaj koji sve rješava čarobnim štapićem, već kao onaj koji želi suradnju. Bog daje vesla za obje ruke, a ne samo za jednu.
Isus se obraća bogatašima i upozorava ih da su u opasnosti zbog svoga bogatstva. Zašto? Jer oni upadaju u stanje lažne sigurnosti i ne traže uporište svoga života ondje gdje ono jest – u Bogu – nego ondje gdje on nije – u posjedu i u prolaznim zemaljskim stvarima, koje mogu zadovoljiti tijelo, ali ne i duh.
O spomendanu bl. Alojzija Stepinca ovim se tekstom želim obratiti mladima, poglavito onima koji se spremaju za sakrament braka.
No koliko god fra Melkior bio vrstan u svome poslu, većina ga je ipak cijenila zbog njegove ljubavi prema molitvi i svećenicima. Mnogi svjedoče kako ga se u jednom trenutku moglo vidjeti u habitu u kapelici kako moli, a već u drugome trenutku on je bio u svome radnome odijelu u stolariji.
Susret sa živim Bogom obuzima nas strahom i malenošću, no Bog nas nikada ne ostavlja i želi da uđemo u prijateljski odnos s njim. U onaj odnos u kojem smo spremni sve ostaviti i poći za njim.
Ove se godine obilježava sto godina od smrti velikog fra Didaka Buntića. O njemu je napisano više knjiga i posvećeno mu je nekoliko znanstvenih simpozija. Ostavio je neizbrisiv trag u hercegovačkoj povijesti, i to na socijalnom, ekonomskom, obrazovnom, političkom i redovničkom području.
Pjesma o redovničkom traženju i muci, u molitvi gledajući u Gospodina kao jedinu Nadu...
Uzeti nam je svjetiljku i zaviriti u svoje biće. Potrebno nam je upoznati same sebe kako bismo pošli za Isusom. Možda smo na provaliji života, možda nemamo dovoljno ni vremena ni snage ni petlje upoznati sami sebe, no okrenuti se za Isusom možemo svakoga trenutka.