Članci

Godine 1946. u SAD-u je izišla knjiga The Tragedy of a Nation koju je napisao fra Theodor Benković, a u kojoj želi američkoj javnosti prikazati što se dogodilo u Jugoslaviji s dolaskom komunista na vlast. Ovdje donosimo izvadak iz njegove knjige, točnije sedmo poglavlje simboličkog naziva Golgota, a odnosi se na događaje koji su se dogodili sredinom svibnja 1945. godine.

Bijeg iz svijeta bila bi izdaja njegova naloga. Nas će jednom pitati jesmo li rekli i ostvarili njegov DA svijetu. Put prema Bogu, put u vječni život ne vodi nas mimo svijeta, nego nas vodi kroz služenje ljudima. Služenje Bogu i služenje ljudima neraskidivo su povezani. Što učinimo najmanjem bratu, to smo učinili Isusu. Budući da je Bog Bog za nas, kako to Pavao kaže, moramo ljubiti svoju braću i sestre.

Odmalena mi Uzašašće nije bilo jasno. Stoje učenici i Marija, a pred njima Isus. Najednom zapuše vjetar, otvori se nebo, a on uzađe. Učenici i Gospa gledaju u nj, dive se i padnu na koljena. Sve je puno svjetla. Ne znam za Gospu i učenike, ali meni u ovom trenutku sve postane nejasno. Zašto se ovo dogodilo? Zašto je taj događaj tako važan da imamo svetkovinu, da ga učimo u školi, da ga razmatramo u krunici?

Koliko li je samo stamen bio taj stav u čovjeku koji trenutke pred svoju smrt koristi da bi punih pluća govorio o - ljubavi! Ali stvarnost koja još više oduševljava je spoznaja da je svakog od individua koje je susreo u svom životu nazvao prijateljem! Ta jednako je umro za Pilatovo i Petrovo otkupljenje. A veli da nema veće ljubavi doli one kada se polaže život za prijatelje.

Vinogradar je Bog-Otac, onaj koji nas čisti od naših nečistoća i grijeha. To se najbolje očituje po sakramentu svete ispovijedi. Taj sakrament je susret loze i Vinogradara, vjernika i Milosrdnog Oca koji prašta grijehe. Ti si loza koju je Vinogradar-Otac očistio od grijeha. Isus je trs koji nas drži povezane, koji je Put do Oca, koji nam je rekao Istinu i preko kojega smo zadobili Život.

Spitzer svojom hvalevrijednom i provokativnom knjigom pokušava osvijestiti čitalačku publiku i dati drugačiji pogled na tehnologiju. Pri tome on upozorava kako „malo čudo od tehnike“ utječe na bolesni stil života u kojem smo postali sami sebi dovoljni. Time se autor neizravno dotiče kršćanske duhovnosti te evanđeoskih vrijednosti koji nas uče kako čovjek nije svrha samome sebi. Naime, svoj život valja graditi s drugima i za druge.

Vrijedni smo ga samo ako gledamo u daljinu s njim, samo ako na putu i u ograđenom prostoru napravimo mjesta za nepoznate ovce čije je ime spomenuo i koje su potrčale slušajući njegov glas.

Mnogi slobodni muškarci i žene navučeni na pornografiju reći će: "Jednom kad se oženim / udam, to više neće predstavljati problem." Misle da će, nakon što dobiju dostupnog seksualnog partnera, pornografija izgubiti na potezu. Nažalost, ono što takvo razmišljanje pokazuje jest da se na globalnoj razini ne razumije i ne govori kako teške posljedice pornografija donosi i kakav napor je potreban da se ovisnost nadvlada.