Fra Serafin nikada nije bio ni župnik ni gvardijan. Rijetko da je podijelio sakrament krštenja ili vjenčanja. Zajednica ga je držala za profesora i odgojitelja što je on s ljubavlju bio sve do kraja svoga života. Ovim životopisom ne želimo ga izdvojiti od ostale braće koja su u posljednje vrijeme umrla od virusa Covid-19; samo želimo skrenuti pažnju na njegov znanstveni rad koji je obiman i kojim je zadužio našu znanstvenu, a isto tako i franjevačku zajednicu.
Ono što diferencira Tomu od Petra i ostalih apostola jest činjenica da sv. Toma nije povjerovao Crkvi. Naime, Toma više nema na raspolaganju samo puke glasine, već njemu i okupljena zajednica predvođena Petrom tvrdi kako je vidjela živoga Krista. Tako nam ovaj evanđeoski odlomak govori o potrebi povjerenja u Crkvu. Možemo se zapitati koliko mi danas vjerujemo Učiteljstvu Crkve? Koliko poštujemo autoritet Petrova nasljednika? Pristupamo li sakramentima s dužnim poštovanjem? Uzdamo li se dovoljno u to da je Crkva jedna, sveta, katolička i apostolska?
Njegovo je uskrsnuće univerzalni događaj jer je i smrt univerzalni događaj. Nema ljudskoga bića koje svojim rođenjem nije osuđeno na smrt. A sada smo u Kristu osuđeni na uskrsnuće, osuđeni na novi život po vjeri u Isusa Krista (usp. 1Kor 15).
Pitam se: Odakle ti tolika ljubav? Kako da se ne raspadnem od tolike lavine milosrđa unatoč mojoj grešnosti i što Ti vidiš toliko dragocjeno u meni, a ja ne?
Isus je sâm prošao put pšeničnoga zrna u otajstvu svoje muke, smrti i uskrsnuća i daje nam se kao kruh na euharistijskomu stolu. Želimo li svoj život sačuvati za vječnost, valja nam se ne štedjeti nego razdavati. Neka nas blagovanje njegova tijela ojača da i naši životi mognu postati životi za druge, da mognemo – lomeći se poput kruha – ustrajati u teškim trenutcima koje nam naši svagdani donose.
Zaista, mnogo se toga može reći o svetom Josipu, a nakana je ovoga teksta biti poticaj da svatko sam uđe u odnos s njime, da sam otkrije bogatstvo koje njegov život u sebi skriva, da mu se moli, da mu povjeruje i da se pouči od njega. Jer ako se sam Sin Božji dao poučiti od njega, zar nećemo i mi?
''Mračni srednji vijek'' najčešći je naziv za razdoblje europske povijesti između 5. i 15. stoljeća kada je Crkva imala puno veći utjecaj na društvo negoli ga ima danas. No je li srednji vijek ''mračan'' zbog utjecaja Crkve ili je Crkva bila tračak svjetla u tom ''mračnom vijeku''?!
Isus nam ne smije služiti samo kao trenutna pomoć pa da skidamo pogled s njega do idućeg problema. Ako želimo biti stalno na pravom putu kroz korizmu ali i nakon nje, moramo uvijek gledati na Isusa i križ svjesni toga da nas on stalno ljubi i čeka da mu se vratimo.