Članci

Početkom 18. stoljeća u čitavoj Hercegovini ostala je samo jedna mala crkva u kojoj su se mogli normalno vršiti vjerski obredi. Druga crkva izgrađena je tek sredinom 19. stoljeća, a nakon nje ubrzo su se počele graditi i ostale crkve. Pitamo se gdje su i kako kroz ovih oko 150 godina katolici vršili vjerske obrede?

Ne čudi me vidjeti Boga u slavi i moći. To mu ionako pripada. Ali vidjeti ga u muci, popljuvana, izrugana, izranjena i raspeta, to je već teže. Vidjeti ga u mojoj muci i nevolji – i to je teško. Vidjeti ga na prijestolju poniznosti – malom kruhu, svetoj Hostiji – i to je teško. No on se upravo učinio gladnim, žednim, golim, bolesnim i utamničenim kako bismo mu se već ovdje na zemlji mogli približiti, kako bismo ga već ovdje mogli vidjeti i ljubav mu iskazati.

Svijet treba tebe i mene! Nas koji ćemo dati svoje živote za druge, svoje darove pokloniti drugima. Svoje talente iskoristiti i ugraditi u naše zajednice. Jer talent se udvostručuje samo kad se upotrijebi. Radost se udvostručuje samo ako je podijelim. Život vječni dobiva se samo ako se ovaj zemaljski potroši. Potroši za drugoga.

Taj maleni prostor u kojemu se Bog susreće sa mnom ne dopušta mi ni maske ni prijevare ni samosažalijevanje. Poslije toga susreta izlazim lakši, s manje briga i problema, s jasnijim pogledom i boljim odlukama. Poslije toga susreta želim biti nečija Kapelica.

Upaljena svjetiljka u ruci znak je prihvaćanja Božjeg poziva i spremnosti da čekamo početak gozbe. To je uvjet bez kojega se ne može za Božji stol. Na neki način i Bog je nemoćan da tu učini drukčije.

Volim ljude koji imaju dušu! Ponekad bih želio čitav dan ostati s takvim ljudima. Oni su ogledalo Božje dobrote na zemlji. Preko njih najlakše mogu spoznati koliko je Bog dobar.

Sveti su svi oni koji su na zemlji živjeli po Ustavu Kraljevstva Božjega, koji su ljubili Boga i čovjeka. Oni su osobe koje su slušale Isusove pouke. Oni su nasljedovali Isusa. Isus je pokazao da se Kraljevstvo Božje može živjeti na zemlji, a sveci su to iznova potvrđivali i svaki je u svome vremenu otkrivao i pokazivao načine kako se Kraljevstvo živi.

Fra Drago Vujević član je Hercegovačke franjevačke provincije, a trenutno djeluje kao misionar u Južnom Sudanu, državi nastaloj prije svega devet godina. Budući da smo prije desetak dana proslavili misijsku nedjelju, učinilo nam se prikladnim kontaktirati fra Dragu i zamoliti ga da nam u intervjuu posreduje svoje misionarsko iskustvo.