Članci

"Svjedočanstvo svoje neizmjerne ljubavi ostavio je Isus, kad je na posliednjoj večeri u oči svoje smrti ustanovio presv. oltarski Sakramenat. Sva ova i bezbroj drugih djela, koja je Isus učinio za rod ljudski, proiztekla su iz Njegova božanskoga Srca."

Stoga Isus stupa na scenu. Vrši svoju zadaću. Lomi krhkosti i podijeljenosti te daje cjelinu, Upotpunjuje. Jer je zavodljivost njegova trenutka jača. On nudi konkretnost, jer je i sam konkretan. Traži iskorak u ozbiljnost njegova trenutka koji čini sve novo.

Franjina ljubav prema Euharistiji središte je njegova duhovnog života i vrelo svake pobožnosti. Od njegove nekolebljive vjere u Kristovu prisutnost u sakramentu proizlazi klanjanje prepuno pažnje, sposobno izbjeći bilo kakvo neprikladno ponašanje i bilo koju nemarnost bilo tijekom bilo poslije slavlja.

Kada čovjek ima mir, u tišini i osluškivanju samoga sebe i svoga srca može uvidjeti put kojim ga Bog šalje. Tek tada zastori će se pomaknuti a mi ćemo vidjeti balet. Tada, naše slavljenje i svjedočanstvo zaodijevaju se smislom. Duhom osnaženi, možemo ga svjedočiti drugima i reći zajedno s Kristom: „Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!“

Stoljećima su se fratri na ozemlju koje je okupirala osmanska carevina brinuli ne samo za duhovni život svoga kršćanskoga puka, nego i za svaki drugi oblik života. Jedna od fratarskih briga bila je i školovanje neuka kršćanskoga puka. Sredinom 19. stoljeća hercegovački su se fratri odvojili od majke provincije Bosne Srebrene i osnovali vlastitu kustodiju s ciljem bolje pastorizacije hercegovačkog kraja. Oni su nastavili taj višestoljetni posao opismenjavanja. U skupinu osnovne literature za rad spadala je i Kratka računica uredjena za malu djecu Školah Hercegovačkih.

Novozaređene đakone, posebno našeg fra Andriju, preporučujemo u vaše molitve kako bi što uspješnije obavljali od Boga im povjerenu službu.

Bog se utjelovio kako bi nas uveo u božanski život, kako bismo postali djeca Božja. Našoj je slobodi dano takav poziv prihvatiti ili ne prihvatiti. Iz ove molitve vidimo da je potrebno čuvati riječ Božju. Po njoj možemo spoznati da je Isus izišao od Oca i povjerovati da ga je Otac poslao (usp. Iv 17, 8). Na taj način ulazimo u vječni život, već na ovome svijetu.

Moramo se sjediniti s Isusom kako bismo zajedno s njim umrli i uskrsnuli, a nakon toga i uzašli k Ocu. Tako ćemo opet biti u zajedništvu s njim. Bit ćemo nagrađeni za sve boli i patnje koje smo podnijeli radi njega.