Pust je to put, na njemu je tek pokoji hrabri alpinist. Put nimalo privlačan, nimalo primamljiv. A opet... Put koji zahtijeva sve tvoje snage, cijeli tvoj život. Put kojemu je cilj neki drugi svijet, neka druga Domovina. Cjeloživotna je to avantura. Samo hrabri na njemu ustraju. Put je to koji zahtijeva dozu ludosti...
Postajanjem čovjekom, postajanjem jednim od nas, nama vidljivim i opipljivim, Bog se do kraja i potpuno objavljuje. U svojoj radikalnoj blizini – kao običan čovjek – on nam otkriva sebe, svoju nutrinu. U Kristu se tako događa savršena i potpuna objava Oca: otkriva se Bog onakav kakav on jest; tko je on u sebi i tko je on za nas.
Obična ovca postat će Kristovom ovcom ako bude slušala njegov glas. Ako joj bude nejasno što on poručuje, ne treba odustati, nego ga pitati ustrajnim razmatranjem, a onda će joj on, kao Pastir, kao Vrata, u svojoj ljubavi otkriti istinu i dovesti je do gledanja Boga, u zajedništvo njegove ljubavi, u život u izobilju.
Baš kao što je došao učenicima, Isus dolazi i u naš život. S nama je na svim našim putovanjima. S nama je u našim obiteljima, u zajednici, u školi, na poslu... s nama je u našim susretima. On je Emanuel - s nama Bog!
Danas je dan kada cijela Crkva slavi i blagoslivlja Gospodina zbog njegova milosrđa i utječe mu se s pouzdanjem. Da, Božje milosrđe traži pouzdanje i vjeru; upravo ono što je Isus tražio od Tome i Apostola. To pouzdanje i tu vjeru možemo naći u ranama Uskrsloga jer zagledani u njih nalazimo žive znakove Božje ljubavi i milosrđa za nas.
Nije lako razumjeti govor praznine. Za to je potrebna vjera. Ona vjera koju su imali Petar i Ivan kada su ušli u grob. Samo je vjera kadra otići korak dalje. Ne zaustaviti se u očiglednoj praznini. Samo se vjerom u Uskrsloga Gospodina spoznaje da je Bog ispraznio grob kako bi ispunio svako drugo mjesto.
On koji treba biti politički kralj i osloboditi Izrael od Rima, uzlazi u Jeruzalem na magarcu. Simbolu krotkosti i siromaštva. Kao da želi ponovno reći da je njegovo kraljevstvo izvan granica ljudskog shvaćanja te da ne podliježe maču, koplju i bojnoj opremi. To je kraljevstvo koje vlada čovjekom. Ali posebnost ovakvoga kralja nije nasilno preuzimanje vlasti, nego slobodni pristanak budućeg podanika. No ono što je još zanimljivije jest činjenica da onda kada on i preuzme vlast u čovjeku, ne uzima mu slobodu. Dapače, on je daruje u punini. Tko je ovaj?
Namrgođeni katolik (a tu ne mislim na izraz lica, nego na stanje duha) nije istinski širitelj Radosne vijesti. Stoga se trudimo živjeti istinski svoju vjeru i kroz dobar humor.