Sol je način življenja. To su moja djela, moje riječi, moje misli i nakane. Kako sol začinja hranu, daje kvalitetu i stvara ugodu nepcu, tako i moja djela, riječi, misli i nakane čine boljim, kvalitetnijim i ljepšim moj nutarnji život, moj život u određenoj sredini, a i život u globalu.
U svojoj homiliji nadahnutoj na Mk 6,14-29 biskup je povukao usporedbu između Ivana Krstitelja i ubijene nam braće. Pojašnjavajući Ivanov lik ponovno nam je u svijest stavio misao vodilju da se isplati biti Božji i primjenjivati njegovu logiku, makar na vanjštini naš život u očima drugih ljudi završio katastrofalno.
Oni koji su najviše pomagali drugima, na kraju su najgore prošli. Ubijeni su i proglašeni neprijateljima, baš kao i naš Gospodin Isus Krist. Kao i Isus Krist, oni su pomagali obespravljenima i naviještali mir. Njihovo oružje bilo je kao i Isusovo, ne mač, nego riječ, riječ mira, riječ koja je moćnija od svakoga dvosjeklog mača i koja udara moćnike u savjest i izaziva nemir u njima.
Dvadeset šest križeva uzdignutih prema nebu. Dvadeset i šest radosnih duša koje viseći veličaju Gospodina. Vedrina je izbijala iz njihova lica. Čudili se njihovi mučitelji. Što su ih više mučili, oni sve usrdnije molili i opraštali.
Mi kršćani možemo reći da je zaista sve u redu. Sve je u redu jer smo već na krštenju primili Svjetlo. Svjetlo koje nikakva životna oluja ne može ugasiti. Stoga na današnji blagdan Svijećnice palimo i blagoslivljamo svijeće kako bismo se sjetili onog Svjetla s našeg krštenja.
Čitajući ovaj evanđeoski ulomak, svjedočimo otajstvu poziva i odaziva. Pitamo se što se to moralo dogoditi da bi učenici mogli tako spremno odgovoriti na Isusov poziv? Što im je uopće ponudio? Što su to tako neodoljivo u njemu vidjeli pa da su se brzo odazvali?
Kršćanstvo razlikuje samoću i usamljenost. Usamljenost je opasna, jer čovjek ostaje bez ikoga. Samoća pak može biti prilika da se čovjek bolje upozna i raste. Razlika između samoće i usamljenosti jest u tome što u samoći dopuštam drugome (ili Drugome) da ispuni moju usamljenost.
Umjesto „Evo Jaganjca Božjega“ pohvalimo se frazom: „Evo prijatelja Božjega, evo prijatelja ljudi, evo onoga koji odnosi neprijatelja svijeta!“