Kristovim uskrsnućem smrt prestaje biti točka i preobražava se u dvotočku. Naposljetku, cijeli naš ljudski život ne bi imao smisla da nije ove presvete noći. Zahvaljujući ovoj presvetoj noći, mi znamo tko smo i što smo, kako i kome idemo.
Ljubav je umrla. Čudimo se zajedno koji je način izabrao. Križ. Gledamo u Krista koji je ostao bez svega onoga za čime mi ljudi trčimo, za što se mi molimo i onoga čemu mi spomenike gradimo.
Na Posljednjoj večeri Krist nam se otkriva kao Bog koji nam služi i koji nam se dariva
Čudna zaboravljivost vlada čovjekom. Kako je to tako brzo zaboravio tko je udario temelje evropskoj civilizacije, njenoj kulturnoj baštini, raskošnoj umjetnosti, pravnom ustroju, sveučilišnom životu?
Zaista, vječni Cvijet poslao je svoje Sjeme da pavši na zemlju umre, donese obilan plod te svi procvjetamo na Njegovu sliku. Zato cvjetnica.
Ponovno ti kažem: Evo ti moj život, evo ti volja. Ma možeš ti i šutjeti, kako hoćeš. Tiho kopaj ili šutke presađuj, ali samo nemoj ovu biljku zapustiti nikada!
Grijeh priječi čovjeku da se razvije u slobodnog i autentičnog (ne autarkičnog!) pojedinca. Kršćanstvo Isusa Krista gleda kao „čovjekovog osloboditelja od grijeha“ koji je primjer i put koji vodi k Ocu.
Baš danas nam je potrebno još fra Didakâ, koji će hrabro zasukati rukave i pobrinuti se za narod koji im je povjeren. Isto tako potrebno nam je hrabrih majki i očeva, djevojaka i mladića poput onih iz fra Didakova vremena koji su se borili za svoje obitelji i vrijednosti te se nisu dali pokolebati u vremenu koje je bilo nemilosrdno.