Moje i tvoje rođenje, prijatelju, počinje tamo gdje počinje ljubav, tamo gdje naša riječ donosi blagoslov, a ne razdor, život, a ne smrt. Datum i dan nisu bitni. Ja se nadam da ćemo od danas ti i ja slaviti rođendan.
Uvijek kada smo zaljubljeni nemirni smo. Ta osoba ne izlazi nam iz glave. Taj osjećaj ne ostavlja nas ravnodušnima. Nuka nas da činimo nešto pa čak i nerazumne stvari. Jedna priča govori na zanimljiv način o zaljubljenosti jednog mladog kralja.
Ljubav je ponekad i velika žrtva pomoću koje ubijamo svoj ego, svoje prohtjeve i želje, a stavljamo bližnjega na prvo mjesto posvješćujući sebi da nisam uvijek ja u pravu. Važno je u poniznosti prihvatiti kad nas netko opominje.
Radost je dakle i činjenje dobra drugima. Ona je ljubav prema bližnjemu. Ako se samo osvrnemo na svoj život: koliku samo radost osjetimo kada nekome pomognemo, kada poklonimo vrijeme, kad se pomirimo s nekim, kad oprostimo?
Ne može me osmijeh odvući od Njegova lica, ni pjesma odvući od Njegova glasa, osim ako Ga nisam već otprije prestao gledati i tražiti, slušati i slijediti. Jer Bog će nas voditi u radosti, svijetlom svoje slave, prateći nas milosrđem svojim i pravednošću, a Boga, barem onoga kojem ja vjerujem, ništa i nitko ne može spriječiti u dolasku k nama, osim nas samih.
Budnost nije samo izvanjsko stanje čovjeka. Ono je stanje srca. Srca, koje je spremno za dolazak Gospodina koji će naš život ispuniti radošću. Stoga se uspravite i podignite glave. I pazite na se. Budni budite i u svako doba molite. Dođi Gospodine Isuse!
Danas, 30. studenog, Crkva slavi spomen na svetog Andriju, apostola.
On ne vlada, on služi. Ne temelji svoju vladavinu na zakonu jačega, nego na zakonu ljubavi. Ljubav i poniznost su temelj ovoga Kraljevstva. Mi, ti i ja, smo dio tog Božjeg Kraljevstva i pozvani smo u ljubavi i poniznosti svjedočiti istinu i za Istinu.