Stoga, tražimo promjenu, čeznimo za suprotnostima onoga negativnoga u nama, imajmo, poput Zakeja, želju vidjeti Isusa koji nas već jako dobro poznaje i koji je došao potražiti i spasiti nas.
Stavljeni pred zadatak da se pozabavimo poglavljem knjige Samo je ljubav vjerodostojna pod naslovom Ljubav kao čin, osjećamo da smo odmah u začetku u mnogome ograničeni. Švicarski katolički teolog Hans Urs von Balthasar se ubraja među najveće teologe dvadesetog stoljeća, njegovo djelo je opširno i uistinu zahtjevno.Pitanje koje je neumitno pred nama glasi: kako je moguće pohrvati se sa takvim gigantom od teologa i tako gigantskom teološkom baštinom?
Ove akademske godine nastavljamo razmatranja o Pravilu Manje Braće. Preporučamo vam da prije čitanja ovog razmatranja bacite pogleda na razmatranje prvog poglavlja koje je još prošle godine napisao naš fra Zvonimir Pavičić.
U subotu 22. listopada, na blagdan sv. Ivana Pavla II. bogoslovi naše provincije imali su redovitu mjesečnu duhovnu obnovu.
»Gospodin je sudac i ne gleda tko je tko...Tko Boga služi svim srcem svojim, bit će uslišan, jer njegove se molbe dižu do oblaka« - tako veli citat iz Knjige Sirahove, kojeg nam Crkva danas nudi u prvom čitanju.
Čini mi se da je postala zamka modernoga svijeta to što smo, u nepreglednim talasima konstantne informacije, počeli misliti da vrijedim više ukoliko više govorim, objavljujem i dijelim. Kao da smo zaboravili da naša vrijednost ne leži u onom što činimo, koliko u onom što jesmo. I dok smo pomalo navikli stalno govoriti zaboravili smo da se visoko cijeni prijatelj koji zna slušati.
Vjerujem da se svi ponekad nađu u situaciji da traže pomoć od nekoga, iako svjesni da taj gleda samo svoj interes, ali pritisnuti mukom i nevoljom spremni su se moliti svakome. A opet, s druge strane, događa se da se zaboravljaju moliti Onome kome je njihov interes uvijek na prvom mjestu i koji je sve učinio upravo u njihovom interesu.
Svi smo potrebni Božje milosti i na svakoga od nas je Gospodina spreman usmjeriti svoj pogled, svakome od nas on upućuje svoju riječ iz dana u dan, a osobito u nedjeljnom misnom slavlju.