Ljubljenom u Kristu bratu Grguru, poglavaru braće u Francuskoj, sa svom braćom njegovom i našom, brat Ilija, grešnik, upućuje pozdrav.
Upravo kroz činjenje djela za druge mi pokazujemo svoju vjeru. No, ne činiti to tako da očekujemo bilo što kao uzvrat. Činiti dobro a ne nadati se uzvratu – u tome se krije prava kršćanska ljubav.
Isus nas ovom prispodobom poziva na milosrđe prema svim ljudima i na prihvaćanje svih bez razlike u njihovim životnim stanjima ili stanjima na bankovnom računu.
Preuzevši teret prvih kršćana – onih koji rekoše da su εκκλησία, zbor svetih te svakodnevno izgovarajući ovu Isusovu pluralnu molitvu žrtvujmo svu svoju sebičnost darivajmo jedni druge svakim dobrom. Poput Oca.
Ovaj tekst je napisan davno, nacrti za njega su nastali još prošlo ljeto. Nisam ga objavio jer mi se u trenutku kada sam ga napisao činio previše intimnim a i pomalo sablaznim. U ovom trenutku ne mogu stajati iza svake riječi u ovom tekstu. Smatram da je pozitivna strana teksta to što donekle pokazuje kakav je odnos s Bogom u praksi.
Kršćanski život najprije pretpostavlja slušanje Božjega glasa. Samo onaj koji se povukao u tišinu, koji je odvojio svoje vrijeme za Boga može ispravno djelovati. Molitvom ne postajemo pasivni promatrači životnih događaja, nego aktivni suradnici.
U petak, 1. srpnja 2016. godine, u kapelici samostana Bezgrješnog začeća blažene Djevice Marije u Zagrebu pod molitvom Večernje bogoslovi hercegovačke i zadarske franjevačke provincije obnovili su svoje privremene zavjete.
Ne ćeš proći kroz ovaj život neokrznut. Poslan si kao janje među čopor vukova. Stoga se sjeti onoga što ti sama Riječ otkriva: Gospodin je već prošao putom kojim hodiš. Ušao je među ljudske zvijeri i uhvaćen poput plijena. Nije se vodio metodama zvijeri niti je slijedio njihove krikove. Rastrgan je i pečen na mučilu križa da bi se ti ponovno probudio na život. Zato kad padneš u povjerenju; i kad se smatraš nedostojnim poslanja; i kad ne umiješ prihvatiti vlastitu odbačenost i strahove, neka te ova spoznaja ispuni mirom i radošću.