Tako je Isus danas postao ''persona non grata'' na vlastitom rođendanu. Tko zna, možda smo samo zaslijepljeni od blještavila lampica u našim domovima i gradovima pa ne vidimo tko nam to dolazi na kraju ovog iščekivanja.
Kad bi Ivan Krstitelj imao kućicu na Adventu u Zagrebu, bi li uspio privući dovoljno ljudi da prometom pokrije barem režije? Ili bi ga možda nakon dan-dva netko prijavio za remećenje javnog reda i mira zbog nešto grubljih riječi - govora na koji naše uši i nisu baš navikle ili ga uopće ne žele slušati? Kakve bi šanse imali „skakavci i divlji med“ pokraj kobasica, germknedli, chef's burgera, fritula i kuhanog vina? Bi li uopće Ivan isposnik ikoga privukao ili bismo ga etiketirali kao psihijatrijski slučaj? Konačno, kome i o kakvom Kristu je govorio Ivan?
Umijmo se ujutro zornicom, preko dana se hranimo prepoznavanjem Boga u ljudima s kojima živimo, a navečer, prije spavanja, svjesno zahvalimo istinitom obećanju Neba. Tko zna, možda upravo u vremenu našega sanjarenja Bog ostvari svoju viziju s nama.
Crkva slavi svetkovinu Krista Kralja kako bi nam približila sliku Gospodara neba i zemlje. Isusovo božanstvo najviše dolazi do izražaja u njegovim posljednjim trenucima života, kada biva nepravedno osuđen, napušten od najbližih i popljuvan od bezakonika.
Kao što je i hram resilo divno kamenje, a ipak od njega nije ostalo ništa, isto tako ćemo se i mi, koji smo od praha nastali, u prah i vratiti.
Nastojmo i mi ovdje na zemlji živjeti dostojno onoga svijeta i uskrsnuća, a Boga prepoznavati, ne kao Boga mrtvih, već kao Boga živih, u kojemu svi mi živimo.
Zakej je ostao isti, ali njegove su sposobnosti i sklonosti sada usmjerene drukčije. I dalje je niskoga rasta, ali sada raste dijeleći drugima od svoga.
Juda i Šimun ostali su apostoli druge linije, tj. po strani. Nije lako ostati revan i hrabar, bez reklame, u sjeni drugoga.
Upoznavanjem istine o vlastitomu životu i otvaranjem Bogu koji oplođuje moje siromaštvo omogućuje mi se ispravno živjeti međuljudske odnose.