Koliko puta smo pred spavanje šturo izmolili onaj Očenaš, kao da su to tek obične, svakodnevne riječi koje izgovaramo po cijele dane, a ne kao da se upravo tim riječima obraćamo Bogu?
Vjera je povjerenje i predanje Bogu: ili imamo to povjerenje - ili nemamo. Vjera je odgovor ljudi na Božji dar ljubavi cijelom čovječanstvu. U taj odgovor stavljamo cijelo svoje srce i dušu.
Lazar je pokazao da mržnja i hula na Boga ne proizlaze iz siromaštva i bolesti, već iz oholosti i arogancije, da se čovjek ne upropašćuje zbog prisutnosti nevolje, nego zbog odsutnosti pobožnosti.
Ovdje nam Evanđelje govori: ako ljudi ovoga svijeta poduzimaju ekstremne mjere kako bi si osigurali budućnost, čak i ukrali ako je potrebno, koliko bi više kršćani morali poduzimati ekstremne mjere da bi osigurali vječni život i ušli u vječne šatore.
Kao kršćani bismo sebi trebali postaviti pitanje: "Jesam li ja bio primjer i poticaj drugom čovjeku da nasljeduje Krista ili su ga, pak, moje riječi i moja djela udaljili od Krista?"
Dvadeset i treća je nedjelja kroz godinu i Crkva ponovno pred nas stavlja jedan evanđeoski odlomak nama na razmišljanje i poticaj što je to Isus rekao i kako se to danas odnosi na sve nas.
Bližnjega možemo sami izabrati. Ne smijemo prihvatiti samo onoga koji nam se sviđa, a odbaciti onoga koji nam nije naklon ili nije zanimljiv. Moramo si danas postaviti pitanje, kao što je to učinio Isus: „Kome sam ja bližnji?“
Naše poslanje danas ni po čemu se ne razlikuje od ovoga u evanđeoskom odlomku. Mi koji živimo ovo vrijeme, danas smo, možda više nego ikada, pozvani naviještati kraljevstvo Božje i širiti mir, jer sve je više nemira u nama samima i u svijetu oko nas koji je sve netrpeljiviji.
Kršćanstvo je strpljivo. Isus nam time pokazuje da moramo biti strpljivi s onima koji su drugačiji, koji su daleko od Boga, koji su izgubljeni.