Koliko god mi tražili, nikada ga nećemo moći spoznati ljudskim umom. Ali gdje um završava započinje vjera i vjerom nadilazimo um.
Ušavši kroz zatvorena vrata u njihovu sredinu (što objavljuje novost života u koji je uskrsnuli Krist ušao, jer nije više podređen zakonima prostora i vremena), dariva ih svojim Duhom, koji će Crkvu izvesti na pozornicu povijesti s koje ona neće sići do njegova ponovnoga dolaska u slavi.
Ne postoji čovjek koji ne pada. Postoje samo oni koji ne žele ustati, a pad ti je poticaj da uradiš bolje, da uradiš više i da daš sve od sebe. Zato tvoji padovi trebaju postati tvoji blagoslovi, jer ćeš zbog njih činiti više.
Nije dovoljno samo čuti i čuvati Riječ, nego je Branitelj mora dozivati u pamet vjernika. I ne samo dozivati, nego nas mora i poučavati o onome o čemu smo već bili poučeni od Isusa.
Ljubav je ono po čemu kršćanin treba odudarati, po čemu se treba razlikovati od drugih. Vide li nas drugi kao Isusove učenike?
Svaka ovca je potrebna pastira, jer ako nema pastira ona se gubi. Isto tako, ako se dogodi da ovca pobjegne od pastira, biva izložena raznim pogibeljima. Pastir je hrani i brine se za nju.
Ustupiti mu mjesto u našim poslovima, poslušati njegov savjet da bacimo udesno, već znači uspjeh.
Gdje je bio strah - tu je sada mir. Gdje je bio nemir zbog pretjeranog razmišljanja - sada je tu spokoj jer razmišljamo samo o jednom - o njemu.
Isus nam daje primjer kako postupiti u zahtjevnim trenucima života. Mi kao kršćani možemo imati protivnike, ali ne bismo smjeli imati neprijatelje, ne bismo smjeli uzvraćati zlo na zlo.