Riječ o riječi

Crkva stavlja ovaj tekst pred nas upravo u vremenu korizme. Na taj način nas poziva da se obratimo i vjerujemo Evanđelju. Duh Gospodnji nas po Crkvi poziva da postanemo svjesni grijeha i samovolje, da ih priznamo te da se kajanjem otvorimo neograničenom daru Božje ljubavi, odnosno milosrđa.

Druga korizmena nedjelja nam donosi Isusovo preobraženje, a Evanđelje nam opisuje ljepotu njegova izvanjskog izgleda. Možemo zajedno s Petrom uskliknuti: „Dobro nam je ovdje biti Gospodine; dobro je što si ovdje; dobro je vidjeti tvoje tijelo preobraženo i sjajno poput sunca! Dobro je biti na brdu Taboru i vidjeti tvoju ljudsku narav usavršenu i nestvarno lijepu u svakom smislu!“

Krist je stavljen pred tri kušnje, mogli bismo reći pred tri ponude, koje se jednostavno ne odbijaju. Ulog je minimalan, a navodna dobit je neprocjenjiva.

Dakle, da bismo mogli biti u ispravnome odnosu s bližnjima, moramo biti svjesni vlastite grešnosti. Nije dovoljno tek reći: „U redu, i ja sam grešnik…“ pa onda pokositi bližnjega svojom kritikom. Nije pravi put ni ostati sâm sa svojim grijehom. To može dovesti do očaja. Tek kad u Božjoj prisutnosti upoznamo vlastito stanje, kad pogledamo svoj život u istini i shvatimo da smo nesposobni svojim snagama pobijediti grijeh, možemo početi razumijevati same sebe te vlastiti odnos s Bogom i bližnjima.

Mi trebamo biti „dobri“, dok drugi mogu, i vjerojatno hoće, u određenim trenutcima biti zli prema nama. Svašta…

Isus se obraća bogatašima i upozorava ih da su u opasnosti zbog svoga bogatstva. Zašto? Jer oni upadaju u stanje lažne sigurnosti i ne traže uporište svoga života ondje gdje ono jest – u Bogu – nego ondje gdje on nije – u posjedu i u prolaznim zemaljskim stvarima, koje mogu zadovoljiti tijelo, ali ne i duh.

Susret sa živim Bogom obuzima nas strahom i malenošću, no Bog nas nikada ne ostavlja i želi da uđemo u prijateljski odnos s njim. U onaj odnos u kojem smo spremni sve ostaviti i poći za njim.

Uzeti nam je svjetiljku i zaviriti u svoje biće. Potrebno nam je upoznati same sebe kako bismo pošli za Isusom. Možda smo na provaliji života, možda nemamo dovoljno ni vremena ni snage ni petlje upoznati sami sebe, no okrenuti se za Isusom možemo svakoga trenutka.

Ako ne ispadne onako kako očekujemo, pitamo se gdje je Bog ili kakav je to Bog koji ne želi ništa promijeniti u našim životima, a zapravo smo mi ti koji nemamo namjeru mijenjati sebe, nego pokušavamo promijeniti sve oko nas, pa i samoga Boga, na način da ga prilagodimo svojim situacijama i ishodima koje mi smatramo najboljima za nas.