Isus je apsolutno svet. Toliko je svet da sve što dotakne postaje sveto. Kad Mu je trebalo tijelo, utjelovio se i time posvetio svako ljudsko tijelo.
Naše dostojanstvo ima temelj u krsnome otajstvu pošto se njime iznova čisti okaljana slika čovjeka koji je stvoren na sliku Božju.
Vratimo pravu sliku očinstva i obitelji, pravu sliku drveta, pravu sliku sv. Josipa. Ogulimo, izblanjajmo do izvornosti pravu sliku drveta pa ćemo vidjeti u čemu je ljepota očinstva, muškosti, obitelji i sv. Josipa.
Taktna mjera susreta ostaje netaknuta. On je taj koji suvereno vlada i upravlja nad čudima intime koju svaki pojedinac poput dragulja iznosi pred drugoga. Njemu je sve važno - i mjesto, i vrijeme, i prošlost i budućnost.
Iščekivanje je stil života. Uvijek smo u opasnosti to zaboraviti. Iščekivanje prati čovjeka od Edenskog vrta, sačinjava čovjeka Starog zavjeta i čovjeka Novog zavjeta - od njegovog početka preko naših dana pa sve do kraja vremena.
Tekstovi proroka koje slušamo u vrijeme došašća puni su nade u ispunjeni život. Zato je ovo vrijeme došašća prigoda da ponovo naučimo čekati i da vlastite ovisnosti preobrazimo u čežnju. Dakle, došašće je vrijeme u kojemu treba rasti duboka čežnja za onim što može potpuno ispuniti i zadovoljiti naše srce.
Ako budemo obilovali ljubavlju na koju nas poziva sam Isus Krist, tada ne trebamo razmišljati o tome kako će izgledati dan njegova dolaska. Svaki dan će nam biti nova mogućnost da se pripravimo, a radeći tako, spremno ćemo dočekati dan njegova ovozemnog rođenja.
Ako je on naš kralj, onda i mi trebamo proći putem kojim je on hodio. Priznamo li njega za kralja, doći će prepreke, progoni, suprotstavljanja.
Razmišljanje u stihu...