Riječ o riječi

Postajanjem čovjekom, postajanjem jednim od nas, nama vidljivim i opipljivim, Bog se do kraja i potpuno objavljuje. U svojoj radikalnoj blizini – kao običan čovjek – on nam otkriva sebe, svoju nutrinu. U Kristu se tako događa savršena i potpuna objava Oca: otkriva se Bog onakav kakav on jest; tko je on u sebi i tko je on za nas.

Obična ovca postat će Kristovom ovcom ako bude slušala njegov glas. Ako joj bude nejasno što on poručuje, ne treba odustati, nego ga pitati ustrajnim razmatranjem, a onda će joj on, kao Pastir, kao Vrata, u svojoj ljubavi otkriti istinu i dovesti je do gledanja Boga, u zajedništvo njegove ljubavi, u život u izobilju.

Baš kao što je došao učenicima, Isus dolazi i u naš život. S nama je na svim našim putovanjima. S nama je u našim obiteljima, u zajednici, u školi, na poslu... s nama je u našim susretima. On je Emanuel - s nama Bog!

Danas je dan kada cijela Crkva slavi i blagoslivlja Gospodina zbog njegova milosrđa i utječe mu se s pouzdanjem. Da, Božje milosrđe traži pouzdanje i vjeru; upravo ono što je Isus tražio od Tome i Apostola. To pouzdanje i tu vjeru možemo naći u ranama Uskrsloga jer zagledani u njih nalazimo žive znakove Božje ljubavi i milosrđa za nas.

Nije lako razumjeti govor praznine. Za to je potrebna vjera. Ona vjera koju su imali Petar i Ivan kada su ušli u grob. Samo je vjera kadra otići korak dalje. Ne zaustaviti se u očiglednoj praznini. Samo se vjerom u Uskrsloga Gospodina spoznaje da je Bog ispraznio grob kako bi ispunio svako drugo mjesto.

On koji treba biti politički kralj i osloboditi Izrael od Rima, uzlazi u Jeruzalem na magarcu. Simbolu krotkosti i siromaštva. Kao da želi ponovno reći da je njegovo kraljevstvo izvan granica ljudskog shvaćanja te da ne podliježe maču, koplju i bojnoj opremi. To je kraljevstvo koje vlada čovjekom. Ali posebnost ovakvoga kralja nije nasilno preuzimanje vlasti, nego slobodni pristanak budućeg podanika. No ono što je još zanimljivije jest činjenica da onda kada on i preuzme vlast u čovjeku, ne uzima mu slobodu. Dapače, on je daruje u punini. Tko je ovaj?

Učimo iz ovoga odlomka da u Božjim očima nema bezizlazne situacije. Učimo se predavati mu svoje živote. I on će nas izvesti iz naših grobova. I znat ćemo da je on Gospodin. (usp. Ez 37, 13). Znat ćemo da je on uskrsnuće i život. I živjet ćemo!

Isus nam želi ukazati koliko je u ovom vremenu priprave za uskrsnuće potrebno odvojiti se od svega onoga što nam otežava ići putem kojim je on išao. Da bismo to postigli, moramo se odreći svega što nam stoji na putu do uskrsnuća. Moramo ući u osamu svoga srca...

Ne postoji situacija iz koje Bog ne može izvući čovjeka, nema korizme koja svoj kraj ne bi pronašla u Uskrsu. Bog potiče čovjeka i iz neprilike stvara priliku. Isus nakon pustinje počinje svoje djelovanje. Riječ se rađa iz tišine, djelovanje proizlazi iz razmišljanja i razmatranja, a ne iz potrebe biti viđen i čuti. Isus šuti u pustinji kako bi mogao govoriti.