Radost je dakle i činjenje dobra drugima. Ona je ljubav prema bližnjemu. Ako se samo osvrnemo na svoj život: koliku samo radost osjetimo kada nekome pomognemo, kada poklonimo vrijeme, kad se pomirimo s nekim, kad oprostimo?
Ne može me osmijeh odvući od Njegova lica, ni pjesma odvući od Njegova glasa, osim ako Ga nisam već otprije prestao gledati i tražiti, slušati i slijediti. Jer Bog će nas voditi u radosti, svijetlom svoje slave, prateći nas milosrđem svojim i pravednošću, a Boga, barem onoga kojem ja vjerujem, ništa i nitko ne može spriječiti u dolasku k nama, osim nas samih.
Budnost nije samo izvanjsko stanje čovjeka. Ono je stanje srca. Srca, koje je spremno za dolazak Gospodina koji će naš život ispuniti radošću. Stoga se uspravite i podignite glave. I pazite na se. Budni budite i u svako doba molite. Dođi Gospodine Isuse!
On ne vlada, on služi. Ne temelji svoju vladavinu na zakonu jačega, nego na zakonu ljubavi. Ljubav i poniznost su temelj ovoga Kraljevstva. Mi, ti i ja, smo dio tog Božjeg Kraljevstva i pozvani smo u ljubavi i poniznosti svjedočiti istinu i za Istinu.
Kršćanin se ne pita kad će doći posljednja vremena jer je svjestan da on živi vrijeme koje je za njega posljednje...
Nije grijeh biti pismoznanac niti je uvjet za svetost biti udovica. Uvjet za svetost je iz ljubavi predati sve što imam i što jesam Bogu.
Zaista, veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje (Iv 15,13). Uklapajući ovaj citat iz Ivanova Evanđelja u drugu zapovijed koju Isus naglašava, slagalica života polagano dobiva jasniju i konkretniju sliku u činu nesebične ljubavi iskazane i u najmanjim djelima sebedarja. Zbog toga, odvažimo se činiti!
Danas, sada odlučimo se, ako već nismo, za onu prvu promjenu. Nemojmo gledati svece s tribina. Zaigrajmo igru za nebesku plaću pa ćemo možda i nesvjesno vidjeti izgled sveca kada stanemo pred ogledalo.
Možda ovaj ubogi slijepac nije poznavao teološki jezik ili kulturu, izrazio se odviše jednostavno ili je čak djelovao ekscentrično. On je očito znao samo jedno – zove živoga Boga, što je bilo svo potrebno znanje. Bog ga je čuo.