Zašto bih ti vjerovao? Vjerojatno zato što smo jedni drugima potrebni. Vjerojatno zato što je Isus stavio sve svoje u Očeve ruke; vjerojatno zato što je Isus sve svoje predao za nas.
Želim ti... Božić!
Ostaje na nama da se borimo, da životom svjedočimo te u svemu tome postojani ostanemo.
Gledajući trnovu krunu učim se razumijevati vlastiti životni put. Trnova me kruna uči služiti u ljubavi.
Vrijeme došašća pomaže nam u posvješćivanju činjenice da je cijeli naš život priprema za onaj dan u kojem ćemo se i mi roditi za život vječni, baš kao što se sva četiri tjedna pripremamo za onaj jedan jedini dan kada se rodio Isus, naš put prema Nebu.
Naš je zadatak da mu pripravimo mjesto u svome srcu, da nam se ne bi dogodilo da, kada on dođe, naše srce bude puno, zasićeno svakojakim stvarima.
Danas mi slavimo svoju Majku. Njoj se molimo i utječemo, Nju častimo i ljubimo. I otvaramo joj svoje srce dopuštajući joj da nas zagrli i utješi i da nas vodi k svome Sinu.
Put k svetosti je mukotrpan i zahtjevan „projekt“ koji iziskuje cijeli život jer ne postaje se preko noći ni anđeo ni vrag. Ono najvažnije je biti strpljiv sa samim sobom, prihvatiti sebe onakvim kakav jesi, jer to je preduvjet za rast.
Možemo s pravom reći da Isus voli snalažljive. Snalažljive koji su spremni zaobići normu koja zarobljava, uske okvire koji nas čine farizejima – robotima koji slijepo ispunjavaju zakon, snalažljive koji su spremni izdignuti se iznad prosječnosti i otkriti slobodu.