Stalno u traganju ostaje samo osoba koja nije sigurna vrši li Božju volju. Osoba svoj život polaže u Gospodnje ruke. Zna da je jedino tu siguran životni oslonac. Tu je jedina sigurnost.
Kršćanski život zahtijeva svakodnevno obraćenje. Valja nam uvijek iznova doći pred Boga u poniznosti i pred njim priznati tko smo i koliko nam je On potreban. Prava poniznost je priznati svoju stvarnost.
Put k svetosti je mukotrpan i zahtjevan „projekt“ koji iziskuje cijeli život jer ne postaje se preko noći ni anđeo ni vrag. Ono najvažnije je biti strpljiv sa samim sobom, prihvatiti sebe onakvim kakav jesi, jer to je preduvjet za rast.
Možemo s pravom reći da Isus voli snalažljive. Snalažljive koji su spremni zaobići normu koja zarobljava, uske okvire koji nas čine farizejima – robotima koji slijepo ispunjavaju zakon, snalažljive koji su spremni izdignuti se iznad prosječnosti i otkriti slobodu.
Božja vjernost prema nama ne zavisi o našoj vjernosti prema Njemu. Ne može od nas odustati. On nas je stvorio i stalo mu je do nas. Mi Njega ne uvjetujemo.
Postoji Srce koje neprestano kuca i živi za mene, ono nikada neće stati, ono me nikada neće zaboraviti. Ono me vodi do prisutnosti i sigurnosti da netko uvijek misli na mene, netko je uz mene uvijek prisutan.
Potrebno je samo dopustiti Kristu da uđe u naše odnose u kojima smo dotaknuli mrak smrti, u naše veze koje su povrijedile temelje naših života, u naše okvire prihvaćanja koje smo stvorili na temelju svojih očekivanja, i tamo izreče svoju moćnu riječ »Mladiću, kažem ti, ustani!« (Lk 7,14d)
Ovoj ženi preostao je samo Isus, jer je došla do samoga dna. Kajanje i stid ne poznaju visine, nego padaju na koljena i cjelivaju noge Onome koji ih jedini spasiti može.
Tek pred Njim, pred Živim, dobivamo odgovore na najdublje čežnje našega srca. Tu je sadržan Put kojim nam je ići, Istina koju nam je propovijedati, Život kojim nam je živjeti. Isus je odgovor.