Krist nas danas svojom gestom poučava ispravnoj, a ne ispranoj ljubavi. Isprana ljubav je ona koja grješnika stavlja u sredinu, dok ispravna ljubav to nikada ne čini.
Umjesto maslina bacimo preda Nj svoje grijehe, umjesto palmi bacimo svoja nedjela i propuste, mjesto mladica dajmo svoja srca, a umjesto haljina prostrimo sebe.
Biti Kristov znači unijeti snagu njegova uskrsnuća u tame naših okvira, u slabost naše grješnosti i bolest naše smrtnosti.
Svijet treba ispružene ruke, a ne ispruženi jezik. Nikakvo pomagalo ne može nadomjestiti ljubav i milosrđe. Tvoje ruke su tvoje oruđe.
Otkrivši vlastitu krhkost i ljepotu preobražavajuće milosti koja je plod susreta s Kristom postajemo svjedoci koji omogućuju drugima biti 'uhvaćeni' tom milošću, tom pozornošću.
Korizma ostaje i uvijek jest poziv. Poziv na ljubav. I to je njezina bît i srž. Naše je samo odgovoriti na tu ljubav.
Nasljedovati Isusa može samo onaj koji poznaje njega i njegovu riječ, koji poznaje i vrši njegovu zapovijed. Po svojoj riječi Bog ulazi u naš život, u naš dom, u našu obitelj i u nama se nastanjuje.
Danas Gospodine, idem zajedno s tobom na moje brdo preobraženja. Svaki uspon je težak i naporan i zahtijeva izdržljivost i spremnost. Daj mi snage da ne posustanem. Polazim s tobom moliti, boraviti u tišini i čekati.
Ti mi, Gospodine, danas u evanđelju govoriš da si unatoč svemu strpljiv sa mnom i daješ mi mogućnost ponovnog povratka tebi.