Kad upoznamo Ljubav, više nam ne trebaju pravila. Jer tada više ne postupamo zato što to pravilo govori, nego iz ljubavi prema Onome koji je u centru, prema Onome koji je nas prvi ljubio.
Gospodine Bože naš, daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo i prihvaćamo sve ljude.
Jer kad pogledam, sve mi je u Njemu, sve mi je od Njega i sve mi je za Njega. I tek mi onda sve ovo ima smisla.
Njezinim bezgrješnim začećem započela je «pobjeda nad neprijateljem jer nije moguće da i časa bude pod grijehom ona s kojom počinje pobjeda nad grijehom».
Svaki čovjek od nas živi na zemlji svoj put. Put je kod svakog različit, a pravi cilj bi nam trebao biti sam jedan. Mi kršćani idemo putem Isusa i Marije Bezgrješne.
Odnosi koje stvaramo (p)ostaju okvir življenja iskustva radosti. Samo se kroz odnose naša radost ostvaruje u svojoj cjelovitosti jer susret, razmjena ili ophođenje svjedoče o podjeljivanju radosti.
Marija se zaputila navijestiti radosnu vijest – Bog je ušao u ljudsku povijest na jedinstven način, kao čovjek. I ona to ne može zadržati u svojoj kući, u svojoj sobi, razmatrajući sama o najvećem otajstvu.
I mi smo danas u velikoj opasnosti da pored euharistijskog slavlja, koje je izvor i vrhunac našega života, budimo slijepi i zaslijepljeni. Naša se zaslijepljenost očituje u tome da preko logike slavlja i znakova koje Bog za nas čini ne prepoznajemo prst živoga Gospodina.
Govor o današnjoj svetkovini pripada eshatološkim temama, stvarnostima koje nas čekaju nakon života na zemlji gdje na sudu Gospodar života i smrti razdjeljuje na desnu i na lijevu stranu.